SoftWave

U zadnjih par tjedana možemo primijetiti mali “rat” koji se pojavio na nekim od najposjećenijih sajtova koji se bave temom Web developmenta, iako na različite načine.

Prvo je tvrtka 37signals — autori popularnih online aplikacija kao što su Basecamp i Campfire, kao i sveprisutnog frameworka Ruby on Rails — omogućila objavljivanje oglasa za posao na posebnoj poddomeni njihovog sitea, i to po cijeni od 250 USD za 30 dana objave. Zatim je Joel Spolsky — čiji je osobni site dugo imao forum namijenjen objavljivanju i komentiranju poslovnih oglasa — napravio vlastitu inačicu oglasnika, na kojem objavljivanje tijekom 21 dana košta 350 USD. Nedavno sam uočio sličan oglasnik na omiljenom programerskom siteu The Daily WTF, a maloprije sam otkrio i CrunchBoard, čiji je stariji brat TechCrunch omiljeni izvor friških Web 2.0 vijesti.

Zašto je sve ovo zanimljivo? Sve donedavno, glavni online izvori oglasa za radna mjesta bili su veliki “job boardovi” na kojem je uglavnom bilo besplatno ostaviti kako oglas tako i životopis. Neki od njih, kao Dice.com, donekle su se fokusirali na određene poslovne grane, dok drugi — kao Monster — pokrivaju valjda sve moguće struke osim astronauta. Tu su i generički oglasnici kao što je Craigslist gdje rame uz rame možete naći oglase za prodaju starih kauča i za zapošljavanje DB/2 administratora.

Svjedoci smo dakle, svojevrsnog “novog vala” na području oglasa za radna mjesta na Internetu, koji se od tradicionalnih razlikuju na nekoliko načina:

1. Objava oglasa se plaća. Ovo prije svega pogoduje vlasniku oglasnika, no očito nimalo ne ometa oglašivače: malo matematike pokazuje kako je Joel Spolsky samo oglasima trenutačno dostupnim na njegovom boardu u džep spremio skoro 90.000 USD (a oglasi vrijede samo 21 dan, ne zaboravite)!
2. Oglasi su jednosmjerni. Naravno, ovo je na jedan način posljedica prethodnog, jer je činjenica da će poslodavci lakše izvući novčanik kako bi objavili oglas za radno mjesto nego što će potencijalni djelatnici platiti objavljivanje vlastitog životopisa. Stoga su i oglasi na navedenim boardovima usmjereni od poslodavaca potencijalnim zaposlenicima.
3. Oglasi su specijalizirani. I brzim pregledom dostupnih oglasnika vidjet ćemo da se npr. na 37signals mogu pronaći uglavnom poslovi vezani uz dizajnerske i općenito “hip” Web 2.0 tvrtke, dok su oni na Joelovom boardu više “tehnički” nastrojeni, u skladu s temama njihovih “temeljnih” sajtova. Također, oglasnici potenciraju tu specijaliziranost, tako da na 37signals imamo podjelu na programerske, dizajnerske i ostle poslove, dok Joel — pored dodatnih podgrupa poput sistemske administracije ili testiranja — ima i mogućnost da tvrtka stavi oznaku koliko je njen način rada u skladu s famoznim Joelovim testom.
4. Oglasi su usputna aktivnost. U svim navedenim slučajevima, oglasnici s radnim mjestima nisu temeljna aktivnost njihovih pokretača — svi su se prije toga bavili nečim drugim, bez obzira bile to komercijalne online aplikacije, objavljivanje komično lošeg kôda ili osobni blog.

Kao što smo mogli vidjeti, spomenutim specijaliziranim oglasnicima krenulo je sasvim dobro, i očito je da su i poslodavci uvidjeli prednosti ovakvih specijaliziranih boardova — na sajtovima koje redovno posjećuju oni koji ih zanimaju kao potencijalni posloprimci — u odnosu na “generičke” job-boardove. Danas je općenito, a posebno u high-tech području, izuzetno teško naći kvalitetne ljude na koje se može osloniti od početka; stoga ovakvi specijalizirani oglasi tvrtkama daju način da se izravno predstave stručnjacima, bez šuma kojeg unose generički sajtovi ili nedajbože razni posrednici. A kako je kod nas?

Trenutačno, Hrvatska ima četiri online načina za ponudu radnih mjesta, i svi su maksimalno generički: MojPosao, Posao.hr, Oglasnik i HZZ (čiji oglasnik je nedostupan u trenutku dok ovo pišem). Iako još uvijek velika većina djelatnika do svog posla dolazi nekim “offline” načinom, mislim da se može slobodno reći da su u informatičkoj branši online oglasnici postali standard — a prije svega MojPosao. Međutim, još uvijek se dobri poslovi mogu utopiti u moru nezanimljivih, jer ne postoji način diferencijacije i fokusa — primjerice, premda je MojPosao prvi (i zasad jedini) uveo RSS feed, on još uvijek prikazuje samo deset najnovijih oglasa, bez obzira na kategoriju.

Problem je i u tome što domaći poslodavci — svugdje, pa tako i u informatici — još uvijek u velikoj većini imaju stav kako radnici moraju biti sretni što uopće imaju posao (a pogotovo baš u njihovoj firmi) i ne pada im na pamet da se malo više potrude oko pronalaženja najboljih kandidata. Plaćanje oglasa za posao vjerojatno se većini čini kao totalna besmislica.

Da budem konkretan, već neko vrijeme razmišljam o pokretanju svojevrsnog oglasnika specijaliziranog za poslove iz područja programiranja i Web developmenta, no nikako da se odlučim je li to vrijedno truda. Zato sam sa strane stavio malu anketu da vidim barem kako čitatelji ovog bloga “dišu” po tom pitanju, a slobodno možete svoje mišljenje ostaviti i u komentarima.