Ni na Webu ni na zemlji
Ovaj post je počeo kao komentar na Borjin odgovor na BK-ovu paljbu po Web 2.0 hypeu. U početku je bio mali, i nije tražio puno, ali kad je narastao i počeo proždirati susjedove pse prebacio sam ga u vlastiti post ovdje na blogu.
Ubacit ću i ja moja dva zrnca soli vezana uz ovu tematiku. Prvo se odnosi na sam naziv: ono što po meni obilježava ovaj novi uzlet online projekata jesu nepotpuno definirani nazivi koji generiraju hype a ne doprinose razjašnjavanju pojmova na koje bi se trebali odnositi. Najbolji primjer je sâm Web 2.0 — sve one osobine koje Borja gore navodi su točne, ali a) malo tko od onih koji koriste ovaj pojam znaju za sve njih, te b) malo koji od “Web 2.0″ projekata sadrži sve njih. Drugi kandidat je “ajax” — nakaradna kratica koja zvuči više “cool” i manje tehnički nego “remote scripting” nego nedajbože XMLHTTPRequest, a što je najgore označava puno šire područje od onog kojeg sačinjavaju njeni elementi (naime “ajax” može biti i sinkroni, i s VBscriptom ili Flashom umjesto Javascripta, i s JSON-om ili nekim drugim formatom umjesto XML-a).
Drugo zrnce soli dotakao je “hater” u prvom komentaru Borjinom postu, a tiče se značajne činjenice da je jedna od temeljnih pretpostavki uspjeha Web 2.0 siteova da imaju ne veliku, već divovsku publiku, koja sama sudjeluje u stvaranju sadržaja. Pogledajmo arhetipske Web 2.0 sajtove: MySpace, Flickr, del.icio.us, digg, YouTube, pa čak i sâm Google — svi imaju milijune korisnika od kojih mnogi sami generiraju sadržaj.
“Haterov” komentar implicira da Dvanula ima svega 30 korisnika, što vjerojatno nije točno, ali aludira na temeljnu manu svih hrvatskih Web 2.0 projekata: zanemarivo tržište. Kad znamo da samo vrlo mali postotak korisnika generira sadržaj na takvim sajtovima, te da je kod nas ukupni broj potencijalnih korisnika žalosno malen i mjeri se u najboljem slučaju u desecima tisuća, onda dolazimo do problema nedostatka sadržaja za takve sajtove, a posebice do nedostatka kvalitetnog sadržaja. Kod velikih sajtova na djelu je zakon velikih brojeva, pa će se u ogromnoj količini sadržaja naći i oni vrlo kvalitetni; no kod nas taj zakon nije na djelu, i dolazimo do toga da su Web 2.0 sajtovi ovdje osuđeni na vrlo nezahvalnu egzistenciju negdje između uspješnog djelovanja i potpune propasti.
U prošlom postu naveo sam nekoliko primjera koji su bliže ovoj drugoj sudbini, dok se drugi projekti uglavnom pokušavaju snaći i potaknuti korisnike da generiraju sadržaj. Koliko sam shvatio, i Dvanula i Blogariat imaju nekakav sustav bodovanja za doprinos sadržaju, a bodovi se mogu pretvoriti u neke pogodnosti; vidjet ćemo koliko će ovakav pristup biti učinkovit. Ukoliko znate za još kakve primjere uspješnih domaćih Web 2.0 sajtova i kako oni generiraju sadržaj (na pamet mi pada Naslovnica, ali koliko je ona Web 2.0?), komentari su otvoreni.
P.S. Ako ništa drugo, Web 2.0 i “ajax” barem zvuče cool, što se ne bi moglo reći za pojam blog.
nije točan broj korisnika; broj javnih korisnika, dakle onih koji su “otvorili” profile može se vidjeti kad na dvanula klikneš na korisnici. koliko su 2.0 siteovi osuđeni na nezahvalnu egzistenciju ne znam, tek smo krenuli i vrijeme će pokazati što će se dogoditi.
Paljbu? Na um mi padaju jedino kalašnjikovi u tom slučaju. :-))
Borja, nisam ni mislio da imaš samo 30 korisnika, ispričavam se ako je tako djelovalo.
Ali kad se pogleda aktivnost korisnika, potvrđuje se ono što sam rekao gore. Ti, sebastian i guest account imate veći zbroj od valjda svih ostalih zajedno; a ako usporediš broj prijavljenih korisnika s ukupnim brojem korisnika kojeg ti može prikazati serverski log, to se vjerojatno još i povećava.
Bottom line: besplatni servisi na Webu dugoročno mogu funkcionirati samo ako uspiju mobilizirati ogroman broj očiju.
P.S. BTW, zabavno je kako je baš Bez komentara trenutačno jedini na listi s točno nula bodova.
Naslovnica je 2.0 onoliko koliko to može biti, s obzirom na to da nemam zašto koristiti AJAX niti JavScript Drag’n'Drop, niti mi se da nakeljiti sticker “Beta” na naslov
Tako da taj “2.0″ dio ne dolazi baš puno do izražaja.
Kao 2.0 thingy bi se mogla okarakterizirati činjenica da posjetitelji samim klikom na naslov “sudjeluju” u glasanju za popularne naslove. Nažalost, problem kojeg si dotaknuo, odn. kronični nedostatak par desetaka milijunčića ljudi u hrvatskoj, i ovdje dolazi do izražaja, pa tako malo ljudi klika na naslove (još potpomognuto činjenicom da se može pogledati snippet bez klikanja), da ima više naslova nego glasova
“The way out” za ovakve kokoš-ili-jaje probleme je, vjerujem, uzimanje početnog sadržaja od nekug gdje već postoji, čime se početnim korisnicima daje nešto korisno čak ako i ništa ne “vrate” nazad. Na tom temelju onda treba izgraditi sustav gdje korisnici kreiraju još korisnih stvari (komentari, rejting, štogod), što onda privlači nove korisnike. S naslovnicom sam pokušao nešto u tom smislu - napraviti je korisnom čak i ako je 0 ljudi gore, a da bude to korisnija što je više posjetitelja. Koliko će to proći, remains to be seen.
berislav, nisam ništa mislio samo sam uputio na mjesto gdje je moguće dobiti podatak o broju javnih korisnika.
senko, čekaj da kinezi dođu
meni ne trebaju milijuni posjeta a ni tebi, posao se može raditi i sa znatno manje
osim toga, već sam pisao o tome, ta “profitabilnost” može se promatrati s više aspektata, meni je s u posljednjih 15 dana preko dvanula na borja.org došlo oko 2000 ljudi. da sam novac ulozen u dvanula ulozio u reklamu od 15 dana, sumnjam da bi toliko dobio. ne kažem da je to cilj projekta, ali ima više perspektiva cijele priče
Dečec, dok nisam nabavio laptop koristio sam Dvanula za agregaciju vijesti, a sad s laptopom i FeedReaderom mi je u tu svrhu taj servis nepotreban. Energetske teme nisu nužno pretjerano zanimljive širokom krugu i ja sam s time sasvim oke pomiren iako uredno iza svakog članka stavim hr.digg mogućnost prijave tek toliko ako nekog to veseli. Ono što me veseli jest da su za mene čuli neki naši energetski stručnjaci i da se moj blog nalazi među štivima koja redovito čitaju što je ipak neka mjera na mojoj skali uspjeha.
svi mi svoje “2.0″ projekte koristimo ne bi li zadovoljili neke svoje želje i ambicije, u prvoj fazi. Nažalost, ne možemo govoriti o tržištu koje postoji, ali možemo maštati o tržištu koje ti projekti stvaraju i mogućnostima koje nastaju u hodu.
Meni, kao poduzetniku, činjenica da sam pokrenuo blogariat na ovom mršavom tržištu, već otvara neka vrata. Bit ću sretan ako će blogariat pomoći i drugima, jer ipak je to mjesto gdje se može stvoriti nekakav dodatni promet za blogove, a i mjesto na kojem će neki blogeri i njihove kvalitete biti primjećeni.
Bez komentara se definitivno okomio na svrsishodnost web 2.0, na prvi pogled s pravom (pogotovo u okvirima našeg prostora). Ali čini se da je sazrelo vrijeme za daljnu web evoluciju. Web 2 će zasigurno izroditi nešto, samo što se ne može predvidjeti što. Razvoj će vjerovatno ići paralelno s penetracijom i ubrzanjem broandbanda.