SoftWave

Nekako mi se u zadnje vrijeme događa da krenem pisati komentar na neki post kod Borje, i onda se stvar rastegne u punokrvni tekst.

U svojim zadnjim “brzim i kratkim” Borja je spomenuo raspravu na temu specijalizacije Web projekata koju smo jučer vodili preko Skypea, a kako smo morali na brzinu prekinuti htio bih nadopuniti neke stvari koje su ostale nedorečene.

Prije svega, treba naglasiti da postoje dvije vrste kako neki online projekt može biti fokusiran, za razliku od all-in-one servisa kao što je Dvanula. Prvi način, kojeg Borja i spominje u svom postu, jest usmjerenost na određenu ciljanu publiku, npr. “vlasnici jahti, jedrilica i ljubitelji mora”. Spreman sam složiti se da kod nas nema toliko publike za na taj način preusko fokusirane siteove, no ako se pravilno odabranom tržištu pristupi na ispravan način onda i manji broj posjeta može generirati zadovoljavajuće prihode. (Da karikiram: ako nađete način da turbo bogati nasljednici svjetskih hotelskih imperija s pretjeranom naklonošću tulumima i ekstravaganciji ostave na vašem siteu $10.000 dnevno, koga briga što vam tržište ima veličinu 1 ).

No drugi način specijalizacije je po meni još i bitniji, a to je fokus na određenu ponudu: smatram da daleko veću tržišnu šasnu ima siteu koji je fokusiran na jedan oblik aktivnosti od onoga koji pokušava biti sve (pa i sudoper ). Sjetimo se pojma “portala”, kao siteu koji posjetiteljima nudi cijelu gomilu sadržaja i usluga — koje portale danas poznajete? Ima ih još uvijek, ali oni su uglavnom usputna djelatnost neke veće tvrtke (MSN, T-Portal); čak i kod nas tradicionalni manji portali izdvajaju razne aktivnosti na spin-off siteove — tako je Index svoj blog servis predstavio kao zaseban projekt.

Prednost ovakve specijalizacije je da se posjetitelje ne zatrpa gomilom funkcionalnosti koja im (možda) ni ne treba, a među kojom moraju pronaći onu koja im je potrebna. Korisnici se vrlo često uplaše prevelike količine funkcionalnosti i preferiraju kad imaju jednu funkcionalnost predstavljenu na jednostavan i jasan način; tako se mogu posvetiti tome da se s njom upoznaju u potpunosti, a pritom imaju i mogućnost sasvim ju odbaciti i prijeći na drugu ako im se ova ne dopadne. Kod “portalskih” servisa često postoji osjećaj da se moraju koristiti sve usluge, što dodatno povećava psihološki pritisak na korisnika.

Konkretno, mišljenja sam da nezavisni multifunkcionalni siteovi, kao što Dvanula trenutačno jest, imaju daleko veću šansu ako se prezentiraju kao odvojeni projekti. Jasno, stupanj te odvojenosti može varirati (oni mogu i dalje dijeliti istu domenu, ili se pak otvojiti i domenom, i dizajnom, i nastupom), a moguće je i zadržati tu povezanost npr. jedinstvenim loginom korisnika.