Vanjski izvor
Još prije nekoliko dana Vuk je ukazao na odličnu izjavu Gorana Radmana na temu sadašnjeg i budućeg stanja hrvatske IT branše. Iako je njegova dijagnoza vrlo perceptivna i točna, osobno me najviše dojmio sljedeći ulomak:
Prvi [veliki problem hrvatskog IT-a] je što se kod nas zazire od outsourceinga. Naime, u Hrvatskoj polovica IT stručnjaka radi u informatičkim odjelima u bankama, javnoj upravi i drugim velikim poduzećima. To znači da 50 posto hrvatskih IT potencijala nije na tržištu. Po Radmanu, to je dvostruka šteta jer ti ljudi zaostaju u odnosu na razvoj tržišta, a IT tvrtke gube jedan znatan dio poslova za koji bi se inače mogle boriti.
Iako i drugi problemi koje je naveo (preveliki udio države kao kupca, te naglasak na prodaji hardvera nauštrb softvera) predstavljaju uteg oko vrata razvoju IT sektora, ovaj gore predstavlja izravnu kočnicu bilo kakvom uzletu. Problem je što on ne vrijedi samo za velike organizacije koje Radman nabraja — iako zbog njihove veličine one najviše doprinose brojem developera — već i za brojne male tvrtke kojima informatika nije osnovna djelatnost, no ipak zapošljavaju programere za interni razvoj.
Prema razvoju softvera domaći se poduzetnici često odnose maćehinski, čak i kad svakodnevno poslovanje izravno ovisi o kvalitetnom radu njihovih programa. Navest ću primjer dviju tvrtki u kojima sam situaciju upoznao iz prve ruke.
Jedna od njih ima u svom vlasništvu desetak siteova, uključujući i jedan od najposjećenijih siteova u regiji koji nisu portali providera. Ti siteovi donose solidne prihode, i tvrtka danas ima tridesetak zaposlenih s vrlo dobrim plaćama za naše uvjete. No, iako tvrtka (i većina njenih siteova) postoji već pet-šest godina, tek je prije otprilike godinu dana zaposlen prvi full-time sistem administrator; a praktički sve sajtove je vlastoručno razvio jedan jedini programer, koji se pritom učio PHP-u od nule. Danas tvrtka ima niz problema sa svakodnevnim funkcioniranjem siteova, i rješava ih konstantnim angažiranjem individualnih developera kao kriznih vatrogasaca koji dođu, riješe aktualni problem, spreme novce u džep i odu. Sutra pak dolaze neki drugi programeri, koji se muče s kôdom svojih prethodnika (redovno nedokumentiranim i složenim po principu “drž’ vodu dok majstori odu”), te i sami pobjegnu čim su obavili posao. Rezultat takvoga rada je zbrda-zdola nabacan kôd, problematičan softver i gomila trikova kojima se djelatnici moraju dovijati kako bi održali funkcionalnost.
Drugi slučaj je jedna od najvećih domaćih tvrtki u svojoj branši, koja se pojavila na tržištu prije nekoliko godina s Web aplikacijom tada jedinstvenom za naše tržište, i do danas je izrasla do jednog od vodećih igrača u regiji, počevši čak kupovati tvrtke s puno dužim stažom i ugledom u susjednim zemljama. Iako danas velik dio njihovog poslovanja dolazi drugim kanalima, njihov Web site još je uvijek ključan faktor uspjeha, te u sastavu tvrtke postoji i razvojni tim koji se osim za site brine i za druge interne aplikacije koje koristi preko stotinu djelatnika. Ovdje postoji relativno dobar pristup organizaciji razvojnog tima, te konstantno ulaganje u programere i tehnologiju, no jedan detalj ukazuje na podcjenjivanje važnosti programerskih uvjeta, a izašao je na vidjelo tijekom razgovora s dva managera njihovog razvojnog tima. Taj dio razgovora je tekao otprilike ovako:
Ja: Pravilna organizacija radnog prostora developera vrlo je bitna … blablabla … Peopleware … blablabla … Developeri moraju imati vlastiti odvojeni prostor, a idealno zasebne urede. A ne da im se marketing po cijele dane pored uha dere na telefon …
Oni: [muk]
Ja: A gdje je kod vas smješten developerski odjel?
Oni: [muk]
Jedan od njih: Pa, ovaj… Odmah do marketinga…
Da ne zaboravim, svi djelatnici u njihovoj novoj, blještavoj poslovnoj zgradi sjede u nizovima, odvojeni samo tankim pregradama čija je jedina svrha da se gore lijepe slike djece i razglednice iz egzotilnih krajeva. Čak i klasični cubiclei bi ovdje bili napredak.
Naravno, u oba slučaja riječ je o tvrtkama kojima IT nije primarna djelatnost, no u obje tvrtke jako ovise o kvalitetnom radu softvera. Višednevni gubitak prihoda koje donose razne aplikacije u oba bi slučaja predstavljao težak udarac, a još veću štetu izazvao bi gubitak kredibiliteta i odlazak razočaranih klijenata u pravcu konkurencije.
Nažalost, u većini slučajeva ovakve tvrtke nemaju alternativu nego ili da osnuju vlastiti razvojni tim (prema kojem se onda ne znaju ispravno postaviti), ili da unajmljuju “vatrogasce” za rješavanje tekućih problema. Ono što našem tržištu nedostaje jest veći broj kvalitetnih outsourcing tvrtki, koje bi proizvodile custom-made aplikacije prilagođene potrebama klijenata i onda stale iza svog proizvoda, održavajući ga i unaprijeđujući. Takvih tvrtki ima, no one su orijentirane uglavnom na veće tvrtke i državne institucije, što je poseban paradoks imajući u vidu Radmanovu gore citiranu izjavu, a često su i usko specijalizirane na jedno područje ili čak samo jednoga klijenta. Odličan primjer takvog koncepta outsourcing tvrtke je ThoughtWorks — američka tvrtka s uredima u Kanadi, Velikoj Britaniji, Indiji, Kini i Australiji, a za koju radi legendarni Martin Fowler — koja proizvodi upravo takav, custom enterprise softver.
Preduvjet za tržišnu isplativost takve firme jest da i male tvrtke, kao i one veće, prestanu sa stihijskim zapošljavanjem i unajmljivanjem doučenih programera, te da prepuste stručnjacima da razviju softver prilagođen njihovim potrebama. Sve što je potrebno jest da imaju što jasniju ideju što bi takav softver trebao raditi, a za ostalo se trebaju pobrinuti stručnjaci outsourcing tvrtke.
“i tvrtka danas ima tridesetak zaposlenih s vrlo dobrim plaćama za naše uvjete” -> da li mozes samo reci sta smatras dobro placom za nase uvijete, cisto me zanima ?
Iz raznih razloga nisam u mogućnosti iznositi konkretne brojke, no recimo da su sve plaće iznad trenutačnog hrvatskog prosjeka. Napominjem da se tu ne radi o programerskim poslovima, koji su u pravilu bolje plaćeni, već najvećim dijelom o zadacima u stilu telefoniranja, unosa teksta itd.
Mislim da znam o kojoj se tvrtci radi.. I slazem se da u prosjeku imaju bolje place od vecine zaposlenih na slicnim poslovima..
a sada je pitanje sta ko shvaca pod hrvtskim prosjekom, sluzbeno je 4633kn http://www.bankamagazine.hr/dnevnevijesti/prosjecna-neto-placa-za-kolovoz-4-633-kune,
kada vidim recenicu “dobrim plaćama za naše uvjete” dize mi se kosa na glavi, jer mi nije jasno sto osoba smatra “dobrim za nase uvijete”, netkome je to 8000kn, nekome 10000kn ,a netko smatra i 3000kn dobro…
tako da kada takvo sta procitam(cujem) to mi je ko da mi nije nista receno
P.S. nije ovo nista osobno protiv tebe
Pa kak onda da su tebe najurili iz primjera 1 a sudeci po postu, locirao si sve probleme.
P.
Hej, dečki, dobio sam i ja svog provokatora!
Ne, P., nisu me najurili od tamo. S njima sam surađivao dva mjeseca, i otišao kad sam uvidio da oblik naše suradnje nije bio prikladan ni njima ni meni. Sad radim na tome da im ponudim suradnju u prikladnom obliku.
Jesil i ti ostavio kod po principu “drz’ vodu dok majstori odu”? Pretpostavljam da nisi, pa bi onda bilo OK stavit znak nekog izuzetka, cisto da si ne upropastis neki buduci angazman.
Glavni su mi likovi koji najprije uzmu pare pa onda poslodavce olajavaju po privatnim blogovima koristeci perfidne novinarske forme “necu reci koja je firma, ali cu to tako srociti da svaki idiot u kvartu zna o kome je rijec”.
Kako se lako uzivjeti u ulogu nepristranog promatraca, kolumnista dapace, kad je honorar naplacen i kad se bez gubitaka evakuiralo sa mjesta zlocina!
Pobogu, sljedeci put ocekujemo od tebe izvjestaj sa lica mjesta, dok projekat bude u tijeku, a na “obostrano zadovoljstvo”. Ili ces tada svoj novinarski nerv ostaviti nadrazenim ali neutazenim brinuci najprije o honoraru a tek onda o pravu javnosti da zna?
Objavljeni tekst je i totalna antireklama tebi osobno. Zivo me zanima koji ce sljedeci poslodavac bit spreman platiti za dvojbenu uslugu koja ukljucuje naknadno javno iznosenje prljavog vesa.
P.
Ako si ti taj idiot iz kvarta, onda možda znaš i o kojoj tvrtki je riječ. Ako si htio reći da je sh00le idiot iz kvarta (jer je prepoznao tvrtku), onda vjeruj mi griješiš, jer za njega konkretno znam da zna o kome je riječ. Ako si vezan uz tu tvrtku, onda znaš i mene osobno, pa bi mi mogao uputiti osobni mail.
Ne znam je li ti namjera braniti dotičnu tvrtku, ali moja namjera nije bila napadati je: potpuno razumijem razloge zbog kojih je došlo do takve situacije, i u danim okolnostima nije bilo ni mogućnosti stvari postaviti drugačije. Poanta posta nije bila upiranje prstom — jer ima još mnogo firmi kod kojih je situacija još i gora — već ilustriranje potencijala koji je slabo iskorišten i kojeg bi se pravilnim pristupom moglo stvari popraviti.
A ako ti je namjera bila samo mene popljuvati, jer sam ti zvučao bahato i prepotentno, to je sasvim legitiman motiv, samo ga baš nisi elegantno izveo. Meni su glavni likovi koji anonimno komentiraju nečije tekstove, napadajući i pljujući izravno osobu koju uopće ne poznaju i lijepe joj osobine o kojima ne znaju ništa. Moram priznati da ne razumijem motivaciju za to, osim ako je riječ o neispucanim osobnim frustracijama, ili ako se pak zaista osobno poznamo i zaista sam ti se osobno zamjerio; no u tom slučaju bi bilo civilizirano poslati i jedan osobni mail sa svim primjedbama. Za to čak i ne treba tako puno hrabrosti, vjeruj mi.
Cekaj, ti me ozbiljno prozivas sto ti se nisam obratio privatnim mailom? Pa zasto uskratiti ljudima zabavu: flame dize traffic skoro ko sise i guzice.
Anyway, da zavrsimo ovu raspravu:
- radio si za firmu X
- X je veoma lako locirati svakome tko poznaje nase kvazi internet trziste
- naplatio si posao
- NAKON toga si javno iznio sasvim interne i osjetljive podatke o tome kak je firma (lose) organizirana, cime si prekrsio u najmanju ruku neki moralni kodeks, ako ne i kojekakav NDA
Koji je moj motiv? Nije osobni ni profesionalni, bez sumnje. Ovo je malo misto, ima puno ljudi koji svasta znaju ali (manje) govore.
Koji je tvoj motiv? Zloba nije. Rekao bih da je prije u pitanju nepromisljenost. Ali ostajem stalni visitor i nestrpljivo cekam interni izvjestaj iz sljedece firme u kojoj ces raditi.
Pozdrav,
P.
Okej, i meni je dosta ove besciljne rasprave u javnosti, ali moram reći još par stvari.
1. Tvrtka koju spominjem nije uopće loše organizirana, dapače njihov core business funkcionira vrlo dobro. Jedini problem koji imaju je sa softverskim dijelom, a poanta mojeg posta bio je upravo naglasak da takve tvrtke trebaju izradu softvera prepustiti drugima. Moguće je da tu poantu nisam dovoljno jasno naglasio; mea culpa.
2. Iskreno me zanima jesi li ti shvatio o kojoj firmi je riječ. Možda duboko griješim, ali smatram da ju je prepoznalo vrlo malo ljudi, i to isključivo oni koji su na neki način s njom imali izravnog dodira. sh00le je jedan od takvih.
3. Olako se razbacuješ procjenama što sam prekršio i donosiš sudove o mojoj moralnosti, a to meni najviše govori o tvojoj moralnosti.
4. Iskreno, sumnjam da tvoj motiv nije osoban. Možda nije osoban što se tiče mene, ali očito uživaš u ovome iz nekih samo tebi znanih razloga.
5. Volio bih čuti malo više od ljudi koji svašta znaju ali manje govore. Lako je reći “ima puno lipih stvari ali ne smin kazat” — jedini način da se promijeni stanje jest da se stvari iznose otvoreno. Cf. Pollitika.com.
6. Izvještaje iz sljedeće firme u kojoj ću raditi već dobivaš redovno, jer je to moja vlastita firma.
je, stvarno je iznio jako poovjeriljive podatke za firmu, rekao je da su im programeri do marketinga…
P.S. ja nisam skuzio o kojoj je firmi rijec, niti me pretjerano zanima…
Dodao bih jos samo jednu zanimljivu stvar.
Ti si u ovaj post ubacio i malu udicu (je, vidio sam je, znam tocno o cemu se radi) - outsourcing, medjutim, nitko se na nju nije upecao.
Pitanje je zasto? Da li ljudi prepoznaju gore navedne primjere kao nesto sto se desava i njima samima te nisu spremni na outsourcing jer vjeruju da je to bolje zadrzati “unutar kuce”.
Ili ljude vise rajca da saznaju koje su to firme o kojima se gore govori, da bi se nakacili na njih i pokusali biti jedni od onih “take the money and run”.
@misko: mislim da je raspravu potaknuo 1. a ne o 2. primjer
Mislim da je veliki problem kod većine vlasnika domaćih IT firmi što ne doživljavaju kritike na pravi način. Većina smatra da su kritičari napadači protiv kojih se treba boriti, umjesto da prihvate kritiku, vide da li je ona opravdana te da zatim promijene stvari na bolje. Drugi opet postupaju po principu ‘na jedno uho unutra, na drugo van’.
Problem kod velike većine njih je i podcjenjivanje ljudi te nebriga o ljudima. I to u struci gdje su ljudi glavna pokretačka snaga i najvažnije “sredstvo” za proizvodnju.
Outsourcing zvuci sasvim lijepo u teoriji. No, kada se razmotri ponuda za filozofsko odrzavanje, sto je kod mene nedavno bio slucaj, ispadne ejziva svota. Za tu svotu mogu se uzeti kvalitetni ljudi koji ce sve skupa odraditi, a itronija je sto bi ti isti ljudi to radili outsourcano, samo sto bi to mene stajalo nekoliko puta vise.
Problem neodrzavanja izvire iz niskog prioriteta i vaznosti koji se daju pojedinim aktivnostima, te losem upravljanju projektima i procesima. Nikakav outspurcing to nece izmjeniti, moze samo prikriti, a kad eksplodira bit ce puno gadnije. Tko moze sprijeciti pruzatelja usluge da izbacuje losa rjesenja? ako nisi mogao sprijeciti kod sebe, kad si imao 100% kontrolu, kako znati da te ovaj mulja? Definirati ciljeve i parametre? Nisi znao ni prije, kako ces odjednom znati. Kako sprijeciti vendor lock-in i stvaranje ovisnosti o pruzatelju usluge? IT outsourcing nece donijeti rjesenje sam po sebi, moze samo unijeti jos veci nered ako se stavlja na nered