SoftWave

Kod Aljoše je jučer pokrenuta rasprava na temu koji projekti uopće zaslužuju etiketu “Web 2.0″. Rasprava je započela postom u kojem je Aljoša izlistao sve domaće Web 2.0 projekte za koje je znao, a temelj liste je preuzeo s mojih linkova ovdje u sidebaru desno.

Prvo bih želio napomenuti da moja lista ne predstavlja isključivo Web 2.0 projekte, već sam jednostavnu na nju dodao sve projekte koji su se u posljednje vrijeme spominjali, kako u Hrvatskoj tako i u ostatku regije. No bez obzira na to, ostaje činjenica da ustvari nikome nije sasvim jasno što je to Web 2.0, osim da je riječ o jako cool etiketi na koju se lijepe novinari, blogeri i investitori širom svijeta.

Borja je ispravno ukazao na članak Tima O’Reillyja, osnivača nakladničke kuće koja nosi njegovo prezime i smatra se jednom od najutjecajnijih nakladnika u informatici (ilustrativan primjer je da se Java interpreter za Javascript zove Rhino, prema ilustraciji koja se nalazi na koricama O’Reillyjeve knjige o Javascriptu).

Članak nosi naslov What Is Web 2.0: Design Patterns and Business Models for the Next Generation of Software, a u njemu Tim detaljno opisuje ne samo kako je nastao pojam “Web 2.0″, već i što se točno pod njime mislilo. Kako Tim kaže u članku:

The concept of “Web 2.0″ began with a conference brainstorming session between O’Reilly and MediaLive International. Dale Dougherty, web pioneer and O’Reilly VP, noted that far from having “crashed”, the web was more important than ever, with exciting new applications and sites popping up with surprising regularity. What’s more, the companies that had survived the collapse seemed to have some things in common. Could it be that the dot-com collapse marked some kind of turning point for the web, such that a call to action such as “Web 2.0″ might make sense?

Da dalje ne citiram, za povijest Weba 2.0 pročitajte članak. Na pisanje tog članka Tima je potakla velika količina neslaganja što ustvari znači Web 2.0, i on, kao jedan od autora tog pojma, detaljno objašnjava svoj stav. Za to mu je potrebno punih pet stranica gustoga teksta, i nije ni čudo da mnogi nisu ni pročitali do kraja, te da im i dalje nije jasno što bi taj pojam trebao značiti. To je šteta, jer Tim kroz cijeli tekst izvlači nekoliko bitnih točaka i kriterija za definiranje Weba 2.0, te ih lijepo sumira na posljednjoj stranici, do koje mnogi vjerojatno nisu nikad ni stigli:

Let’s close, therefore, by summarizing what we believe to be the core competencies of Web 2.0 companies:

• Services, not packaged software, with cost-effective scalability
• Control over unique, hard-to-recreate data sources that get richer as more people use them
• Trusting users as co-developers
• Harnessing collective intelligence
• Leveraging the long tail through customer self-service
• Software above the level of a single device
• Lightweight user interfaces, development models, AND business models

(Uzgred, članak je već dostupan i na nekoliko raznih svjetskih jezika, pa bi ga možda bilo zgodno vidjeti i na hrvatskom. Nažalost nemam vremena uhvatiti se toga zadatka, pa ću zasad sve citate ostaviti na izvorniku.)

Što ovi principi (koji su u članku obrađeni daleko detaljnije) znače u praksi? Koji projekti prema njima zaslužuju Web 2.0 etiketu, a koji ne? A posebno, da riješimo glavnu temu rasprave kod Aljoše, jesu li blogovi općenito i blog mreže konkretno Web 2.0 projekti ili nisu?