SoftWave

Izgleda da je nekoliko postova na blogovima i Webote forumu, uključujući i moj predzadnji post, pokrenulo malu lavinu ideja i misli o lokalnim (u regionalnom smislu) online projekata. (Digresija: zaključio sam da je termin “online projekt” puno bolji od nejasnih alternativa poput “Web 2.0 projekt” ili “startup”.)

Borja me mislio raznijeti (ali je, srećom po njega, odustao ) zbog mog stava da su lokalno orijentirani projekti (uključujući tu i Dvanula) osuđeni na propast, pa moram malo razjasniti na što sam mislio, da se Borja slučajno ne predomisli.

Kao prvo, ja online projekte dijelim na dvije vrste: komercijalne i nekomercijalne. (Možda su još bolji izrazi “profitni” i “neprofitni”, jer oni omogućuju i treću vrstu, “neprofitabilne” — to su “profitni” kojima baš ne ide). Moj komentar o lokalno orijentiranim projektima odnosio se isključivo na ove prve; jer nekomercijalni projekti nemaju imperativ uspjeha i profita, pa tako ne mogu ni propasti.

Što razlikuje komercijalne projekte od nekomercijalnih? To nije nužno zarada, jer postoje projekti koji su zamišljeni kao nekomercijalni ali su počeli donositi velike novce od Google AdSensea i drugih izvora. Razlika je u namjeri: komercijalan projekt je od početka postavljen i vođen s ciljem da donese prihod i profit svojim vlasnicima.

Ta razlika utječe i na kriterij uspjeha i neuspjeha: nekomercijalan projekt je uspješan ako ga ljudi koriste, te ako ima nekakvog utjecaja na Web svijet. Najbolji primjer su projekti poput Craigslista ili Wikipedije, ili kod nas Iskrice (koja donosi minimalan prihod).

No komercijalan projekt postaje uspješan isključivo ako svojim osnivačima donese zadovoljavajući profit, bilo u obliku izravnog prihoda od korisnika ili oglasa, ili kroz akviziciju od strane nekog velikog igrača. Upravo smo svjedoci pokušaja vlasnika online kalendara Kiko da povrate investiciju kroz prodaju aplikacije na eBayu; mnogi blogeri i komentatori dali su svoje viđenje takvog iskoda za Kiko, i svi se uglavnom slažu da je taj projekt bio osuđen na propast, jednostavno zato što nije imao dobro razrađen poslovni model. Unatoč velikoj bazi korisnika, Google PageRanku 7 i 40.000 korisnika mjesečno, nisu imali ni centa prihoda bilo od korisnika ili od reklama.

Da se ja vratim sad na lokalne projekte. Za mnoge od njih problem leži u tome da jednostavno nemaju poslovni model, odnosno nemaju nikakav poslovni model. A iskreno, ne mogu ga ni imati na ovom minijaturnom hrvatskom tržištu, pa čak i ako se osvrnu na malo šire horizonte i pokriju područja susjednih zemalja. Tko će platiti za usluge koje nude Gorivo.com ili Stari prijatelji? Neki projekti, kao što su Limundo ili Aukcije.hr, imaju izravne prihode od transakcija obavljenih preko njih, i to je najsigurniji poslovni model; ostali su osuđeni na prihode od reklama, koji teško mogu imati težinu na hrvatskom tržištu (AdSense još ni ne podržava hrvatski jezik).

Da pojednostavim: a) Komercijalni projekti moraju imati poslovni model. b) Većina poslovnih modela se svodi na naplatu korištenja ili prihod od oglašavanja. c) Hrvatsko tržište je vrlo malo — s jedne strane imamo malo stanovnika, a s druge vrlo mali postotak redovno koristi Internet. d) U većini će slučajeva prihod — uz bilo koji poslovni model — biti vrlo slab, a mogućnost akvizicije je praktički nepostojeća. e) Moj zaključak: uspješni komercijalni online projekt treba se orijentirati na šire tržište od hrvatskog, bilo to regija, Europa ili svijet — inače je osuđen na propast.

Naravno, nema ništa loše da projekt bude nekomercijalan. Dvanula, u sadašnjem obliku, jedan je dobar nekomercijalan projekt čiji vlasnik ne očekuje prihode i zaradu. Borja najavljuje zanimljive modifikacije na projektu, pa će se i moja procjena možda promijeniti; kako bi Francuzi rekli, qui vivra, verra.

Popularity: 40% [?]