SoftWave

Na ovaj post su me inspirirala dva današnja posta od dvojice ljudi čije mišljenje vrlo cijenim. Seth Godin opisuje iskustvo svog prijatelja koji je tražio zavarivača, dok Paul Graham piše o dvije vrste procjene ljudi.

Primijenjeno na područje zapošljavanja, iz njihovih komentara i vlastitog iskustva mogu izvući sljedeća pravila koja trebamo imati na umu kad tražimo posao:

1. Zapošljavanje nije izbor za miss

Osim u nekim specijalnim slučajevima, kao kad je riječ o državnim institucijama koje imaju zakonom strogo propisanu proceduru zapošljavanja, poslodavac nije dužan svim djelatnicima dati istu šansu. Dapače, vrlo često za to nema vremena i mogućnosti, pa će kao Sethov prijatelj jednostavno odabrati prvoga koji mu odgovara i jednostavno zanemariti ostale.

Svaka tvrtka ima nekoliko “krugova” kod odabira kandidata — ako ništa drugo među pristiglim ponudama odabire one koje će pozvati na razgovor — no nema ničega što bi tjeralo poslodavca da neki krug provede do kraja ako je našao zadovoljavajućeg kandidata.

2. Poslodavac ne traži najboljeg čovjeka

Paul u svom postu opisuje fiktivni primjer odabira 20 kandidata za sportski tim, te kaže kako razlika između 20. i 21. po kvaliteti vjerojatno nije veća od greške u mjerenju. No u stvarnosti osjetljivost na razinu “kvalitete” kod poslodavaca nije baš precizno baždarena, pa su moguće (i događaju se) i daleko veća odstupanja.

Primjerice, svojedobno za jednu tvrtku vodio natječaj za Web developera. Obavili smo nekoliko razgovora i odabrali četvoricu koju ćemo pozvati na testiranje, i moj plan je bio da sve fino testiramo i odaberemo najboljega. No prvi je već testiranje odradio vrlo dobro, i poslodavac ga je odlučio zaposliti i riješiti problem, pa ostale nismo ni zvali.

Postoji li mogućnost da je na taj način propustio priliku zaposliti nekog još boljeg? Naravno, ali on nije tražio najboljeg programera, već dovoljno dobrog, ali odmah.

3. Definicija “najboljeg čovjeka” nije ista za svakoga

Prije nekog vremena mi se dogodilo da sam se javio na jedan natječaj na posao, i nisam prošao ni prvi krug testiranja iako pouzdano znam (zahvaljujući određenim kontaktima) da sam od svih koji su se prijavili imao najviše znanja i kvalifikacija za to mjesto. No, očito je da prema definiciji poslodavca nisam najbolje odgovarao njegovim potrebama — možda sam bio prestar, možda je tražio žensku osobu, možda je zaključio da ću sa svojim kvalifikacijama tražiti previsoka primanja, itd.

Slično, u jednom nedavnom oglasu naveli smo kako kandidati moraju biti “pozitivni članovi tima”. Iako ova fraza priziva sliku hipijevski idilične ideje o poslu, u stvarnosti sam susretao brojne programere koji su odlični u svom poslu, ali samo ako ga obavljaju sami — čim se uključe u tim počinju prigovarati, pronalaziti probleme u svemu i općenito ometati zajednički rad.

Svaki poslodavac ima svoju sliku kakvog djelatnika traži (jasno, često ta slika nije potpuna i mnogi poslodavci nisu svjesni svih osobina koje su potrebne za neko radno mjesto), i ona ne mora biti jednaka slici koju obično ima neki kandidat.

Popularity: 53% [?]