SoftWave

Marko je jučer objavio kako je otkazan Startup Show, projekt koji je trebao povezati Internet startup tvrtke (uglavnom s područja Srbije i BiH) s potencijalnim investitorima, donekle u stilu Paul Grahamovog Y Combinatora.

Kad je Marko objavio početak tog projekta, odmah sam se složio da je riječ o odličnoj ideji, te da tako nešto trebamo pokušati i u Hrvatskoj. No također sam zaključio i da bi bilo mudro malo pričekati, te vidjeti na kakve će sve probleme naići, te na tome učiti. Iako je njegova ideja pala u vodu, iz tog se iskustva mogu izvući neke vrlo korisne pouke.

Prema Markovim riječima:

Desilo se nešto prosto neverovatno. Imali smo sjajan odziv potencijalnih investitora i samo dva dobra projekta koja bi mogli da prezentujemo. Zato smo odlučili da odustanemo od cele zamisli zasada.

Kao prvo, treba napomenuti da se na Markov poziv javilo više projekata, no samo ova dva su bila dovoljno dobri da bi ih se moglo predstaviti potencijalnim investitorima. No mislim da problem nije bio u nedostatku projekata — ako samo bacite pogled na moj sidebar s desne strane pronaći ćete linkove na ukupno nekoliko desetaka projekata u regiji, a koliko ih je tek za koje niti ne znam — već da se tajna neuspjeha skriva u nečem dubljem.

Temeljni problem — jednako u Hrvatskoj kao i u ostalim zemljama regije — leži u nerazvijenosti poslovnog okruženja. Vrlo malo ljudi razumije što sve podrazumijeva pokretanje startupa, privlačenje kapitala i vođenje tvrtke, te mislim da je ideja povezivanja investitora kroz prezentacije hvalevrijedna, ali nedovoljna. Samom predstavljanju projekta investitorima prethode mnogi koraci koje većina autora projekata — pažljivo izbjegavam upotrijebiti riječ “poduzetnici” — ne zna napraviti, a isto tako i nakon što neki projekt eventualno nađe odgovarajućeg mecenu slijedi cijeli niz operativnih zahvata koje jedni ne znaju a drugi ne žele raditi.

Mislim da je osnovni problem startup showa bio u tome što nitko nije znao što može očekivati od druge strane, niti što se točno od njega očekuje. Prilično sam uvjeren da su investitori, ili barem dio njih, u cijelu priču ušli sa stavom “ja dam novac, klinci naprave čudo, i nakon nekog vremena mi se vrati puta iks”. Nažalost, takvo pasivno ulaganje je moguće kad je riječ o dionicama na burzi, ali ne i kod startupa — ovdje investitor mora raditi jednako naporno kao i osnivači da bi osigurao povrat svog ulaganja.

Isto tako, brojni komentari na DevProTalk i Elite Security forumima pokazuju da autori projekata još manje znaju što znači traženje investitora. Neki očekuju “garancije” od organizatora startup showa i/ili od investitora, neki očekuju “zaštitu” svojih ideja (hint: bacite pogled na slogan ovog bloga, gore u headeru), a neki su se, nezadovoljni dobivenim informacijama, povukli i čekaju “neke bolje dane”. A da ne pričam o onima koji su rekli da im novci ne trebaju i da su sasvim zadovoljni onim što imaju.

Po mom mišljenju, jednostavan matchmaking nije dovoljan — potrebno je i startupe i investitore (a naročito investitore izvan informatičke branše) uzeti za ruku i provesti ih kroz cijeli proces, pomoći im da naprave domaću zadaću i pripreme što će reći i što će pitati jedni druge. Također im je potrebno nakon uspješnog povezivanja dati smjernicu i pomoć u određivanju ispravnog oblia suradnje, te u pravno-formalnim poslovima poput osnivanja tvrtke ili dokapitalizacije.

Naravno, reći će netko, lako je biti general nakon bitke, ali s jedne strane neke od ovih stvari sam Marku spominjao čim se pokrenula ideja startup showa, a s druge strane za mene ovo nipošto nije “nakon bitke” — mene slična “bitka” tek očekuje, ovog proljeća. Još je prerano da bih iznosio više detalja, ali kad sve bude zrelo ovdje će se prvo moći saznati više.

Popularity: 57% [?]