SoftWave

Zbog vrlo velike zauzetosti posljednjih dana smanjio sam aktivnost na blogu, pa je i posljednja anketa ostala malo duže vremena. Pitanje postavljeno u anketi je bilo “Da li bi vam koristio specijalizirani online oglasnik za programere?” i na njega je odgovorilo 37 osoba mogu reći da je anketa bila djelomično uspješna.

Naime, od pet ponuđenih odgovora jedan je bio općeniti “Ne, postojeći oglasnici sasvim zadovoljavaju moje potrebe.” i pozitivno je što je njega odabrao svega jedan ispitanik (3%). No, ostali odgovori bili su podijeljeni tako da su na dva mogli odgovoriti potencijalni djelatnici i tražitelji posla, a na druga dva poslodavci koji traže djelatnike. U prvome dijelu anketa je više nego uspjela, jer je odgovor “Da, da nađem novi/bolji stalni posao.” odabralo 11 ispitanika (30%), a odgovor “Da, da nađem honorarne poslove.” čak 21 ispitanik (57%). S druge strane, “poslodavački” odgovori su sasvim podbacili: “Da, da nađem stručnjaka, no samo ako je objava oglasa besplatna.” odabrala su dva ispitanika (5%), kao i na “Da, da nađem stručnjaka; i spreman sam platiti razuman iznos za objavu oglasa.” — a u ovom posljednjem slučaju jedan odgovor je moj, a sumnjam da znam i tko je odabrao drugi.

Ova anketa je potvrdila neke od mojih pretpostavki i iskustava, prije svega da ovaoj blog daleko više čitaju programeri i ostali potencijalni djelatnici, a puno manje poslodavci i poduzetnici općenito. Rezultat toga je da je anketa u svom “poslodavačkom” dijelu potpuno podbacila, jer i ona tri odgovora (ne računajući moj) statistički nemaju praktički nikakvu težinu.

S druge strane, dvostruko više “djelatnika” je odgovorilo da ih zanimaju honorarni poslovi nego što je izjavilo da želi naći stalan posao. To je s jedne strane u skladu s nekim mojim ranijim opažanjima, ali i potvrđuje promjenu u organizaciji poslovanja koja sve više dolazi do izražaja, na svjetskoj razini i više nego kod nas. Suvremeni oblici komunikacije, visoka tehnologija, pa i sam predmet posla koji se sve više od materijalnih dobara pomiče prema informacijama — barem u zapadnom svijetu; fizička proizvodnja je i dalje nužna, no ona se već gotovo sasvim preselila na Daleki Istok — čine tradicionalne pristupe organizaciji poslovanja sve više zastarjelima.

Umjesto velikih monolitnih firmi koje pod svojom kapom imaju sve, od vlastite zaštitarske i kurirske službe do programera i voznog parka, današnje tvrtke postaju sve više virtualne: mali timovi ili čak pojedinci, koji su u potpunosti orijentirani na svoj core business i sve ostale aktivnosti outsourceaju drugim specijaliziranim tvrtkama. Na taj način je vrlo jednostavno upravljati troškovima, jer u slučaju krize ne trebate otpuštati cijeli neproduktivni odjel, a s druge strane možete raditi za više klijenata istovremeno, i ne ovisite o uspjehu ili propasti jednog jedinog poslodavca.

Taj pristup nije ništa novo, čak i kod nas — i velike tvrtke već odavno koriste usluge vanjskih računovodstvenih servisa ili recimo zaštitarskih tvrtki — no sve više se taj trend pomiče prema pojedincu. Uskoro možemo zamisliti “virtualne tvrtke” koje i nemaju stalno zaposlenih, već prema potrebi sklapaju ugovore s pojedincima — recimo programerima, ali postoji i niz drugih djelatnosti u kojima je ovakav način rada prikladan. Jasno, neke djelatnosti će i dalje zahtijevati uredske ili tvorničke prostore, te određen broj djelatnika s osmosatnim radnim vremenom, ali većina takvih će — ako već nije — uskoro prestati biti konkurentna dalekoistočnoj proizvodnji.