SoftWave

Seth Godin u današnjem postu pod naslovom How to make money using the Internet nabraja nekoliko zanimljivih i neuobičajenih koncepata za online business.

Eric Sink, suvlasnik tvrtke SourceGear i jedan od suvremenih gurua softverske industrije, na svom je blogu jučer objavio članak naslovljen Product Parenting, u kojem opisuje posao product managera. Članak je vrlo zanimljiv i preporučujem ga svakom tko se bavi razvojem softverskih proizvoda, no želio bih izdvojiti jedan kratak ali ključan dio članka:

A Brief but Reasonably Complete Lecture on Managing People in a Software Company

Stop treating them like children.

That’s it?

Yep, that’s it. Stop treating them like children.

If you follow this rule and all of its corollaries, you will be a competent manager, thus placing you in the top one percent of all managers in the software industry.

Software professionals are grownups. They do not deserve to be treated like children.

Prije nekoliko mjeseci razveselilo me kad sam iz pošte izvukao svoju karticu kojom sam i službeno postao “međunarodni ambasador” tvrtke eOffice. Za njih sam prvi put saznao negdje prije tri godine, a prošli utorak sam ih konačno i prvi put posjetio, točnije njihove urede u londonskom Sohou.

eOffice je otvoreni ured, odnosno prostor koji ispunjava sve potrebe modernog ureda a može se zakupiti na sat ili na nekoliko dana. Glavni korisnici eOfficea su poslovni ljudi koji putuju u drugi grad ili državu, te im je tijekom puta potrebno mjesto na kojem na miru mogu obaviti posao, organizirati sastanak ili prezentaciju i slično — iako eOffice ima i stalne korisnike, koji zakupljuju jedan ili više radnih stolova za znatno nižu cijeno od tradicionalnog ureda. Od usluga, eOffice pruža hotdesking, sobe za sastanke i virtualni ured, pa recimo kod njih možete smjestiti svoju tvrtku koju osnujete u inozemstvu. Njihove urede možete pronaći u preko trideset gradova u petnaestak zemalja — nama su najbliži Budimpešta i Beč — a kroz mrežu eNetwork prisutni su i drugdje.

Kao ambasador dobio sam 20 besplatnih sati hotdeskinga godišnje, a deset sam već potrošio u utorak i srijedu u Sohou. Da biste u praksi vidjeli kako njihovi uredi izgledaju iznutra, posjetite njihove galerije na YouTubeu i Picasi.

Za kraj, spomenuo bih da se sličan ured sprema i u Zagrebu, iako ne u vlasništvu eOfficea. Rečeno mi je da zasad ne pričam o tome, no više detalja očekujte u medijima krajem ovog mjeseca i početkom idućeg.

Siniša poziva:

Web.Štagalj 08, slavonska inačica Web.Konobe održane na Krku prošle godine.

Čist neformalno druženje i intimno opuštanje u ravnoj nam Slavoniji.

Subota (11.10) — početak u 15:00 sati, malo neko ćakulanje, upoznavanje ovo ono, smještaj u sobe u hotelu i bacanje ključeva auta iza ramena, za svaki slučaj.

Dalje nas bus vozi u jedan zanimljiv privatni ZOO vrt, čisto iz zajebancije a i fora je — poslije toga se selimo na jedno prelijepo seosko imanje (jezero s čamcima, priroda, starinsko imanje) gdje će se spravljati pravi redneck čobanac, a u međuvremenu narod može uz booogatu slavonsku platu (par vrsta sireva, domaći kulen, sunka, kobasica, suhi vrat) malo ćakulat uz tamburice i vatru i tako to.

Poslije alkoholnog harakirija i kad se “umorimo”, busom pichimo nazad u grad, te po vlastitom izboru brijači mogu nastavit brijat po nekom od otvorenih klubova ili se povući u hotel i na spavanac…

Ujutro doručak, individualno povraćanje (tu ja glavnu ulogu igram!), ovo ono, malo ljudikanja i napuštanje brloga do 12 sati te odlazak svojim kućama i tak to.

Kompletan aranžman: prijevoz busom za vrijeme boravka, živa svirka, ulaznice za ZOO, noćenje s doručkom, bogata slavonska večera eat all you can :), besplatna rakija i domaće vino iznosi 400 kn po glavi stanovnika.

Svi zainteresirani mogu se javiti Siniši Dukariću — ali požurite jer je broj prisutnih ograničen!

Ovog petka, 12. rujna, na Brdu kod Kranja događa se EDGE ‘08, ekskluzivni event na tragu daleko većeg i poznatijeg TED-a. Među govornicima ističu se slovenski predsjednik Danilo Türk, hrvatski znanstvenik Miroslav Radman te investitor u Skype Morten Lund.

Ekskluzivnost događaja potvrđuje činjenica da je cijena kotizacije (riječ je o jednodnevnom eventu) čak 1000 eura, no tri čitatelja ovog sitea još se mogu prijaviti po značajno nižoj cijeni od 300 eura — potrebno je samo prilikom prijave unijeti šifru CroEDGE2008 u polje “life achievements”.

Upravo sam kupio dvije paštete, ali ih se ne usudim otvoriti da slučajno van ne izađe Google Chrome.

I još jednom ista stvar: krenuo sam pisati komentar na nečiji post — ovog puta Aljošin — pa sam ga opet rastegnuo toliko da više smisla ima objaviti ga ovdje. Ispričavam se ako je stil malo zbrkan, ipak je počeo život kao komentar.

Prije svega, postoje biznisi i biznisi. (Već neko vrijeme planiram post na tu temu, a čini mi se da ću ga stvarno morati napisati jer sve češće nailazim na nerazumijevanje tematike.) Neke vrste biznisa prikladne su za vanjska ulaganja jer ih je moguće kapitalizirati u relativno kratkom roku i uz veliku dobit; neki od njih nisu i nikad neće biti, što ih ne čini manje vrijednima — samo predstavljaju drugi oblik poslovanja.

Najvažnija je podjela na one poslovne poduhvate koji mogu relativno brzo početi dohodovati — mediji su tu dobar primjer — te one kojima treba proći određeno vrijeme da uopće izađu s proizvodom na tržište. Primjerice u farmaceutici i biotehnologiji tvrtke mogu proći i kroz nekoliko venture rundi, pa čak i izaći na burzu, a da nakon desetak godina istraživanja još nemaju niti prvi proizvod.

No, bitnija je stvar što ovo što Aljoša navodi — prodaja udjela poslovnih anđela osnivačima — apsolutno potpada pod onu definiciju sa sitea CRANE-a. Problem je u tome što u pravilu, kad osnivači otkupljuju ulog investitora, oni u pravilu ne mogu ponuditi toliko veliku cijenu koliko može strateški akviziter (da mogu, ne bi trebali poslovnog anđela prije svega). Stoga ulagači takav exit najradije izbjegavaju, odnosno pribjegavaju mu ako sve ostalo propadne prije toga.

Poslovne anđele treba prije svega gledati ne kao ulagače, već kao partnere osnivača. U najvećem broju slučajeva oni ne čekaju pasivno da im poduzetnik oplodi kapital, već aktivno sudjeluju u radu firme. Od dva primjera (domaćih) tvrtki iza kojih stoje poslovni anđeli, u jednom slučaju jedan od ulagača besplatno djeluje kao poslovni pravni savjetnik (inače je odvjetnik), dok su u drugom anđeli među sobom podijelili neke zadatke za koje bi inače trebalo zapošljavati niz managera, pa se tako jedan brine o razvoju softvera, drugi o prodaji na određenim tržištima, treći o općem poslovanju itd.

U pravilu (obrati pažnju da se ta i slične fraze uvelike koriste na CRANE-ovom siteu kod objašnjavanja, jer puno toga ovisi o konkretnim okolnostima), early-stage investitori (poslovni anđeli i VC) nisu zainteresirani za dugoročne profite, koliko god oni bili veliki. Medijski magnati koje si naveo stvarali su svoja “carstva” desetljećima da bi došli do velikih profita koje danas imaju; no model po kojem djeluju poslovni anđeli jednostavno nije prikladan za taj tip posla.

Kad se kod nas kaže “prodaja firme” u pravilu se doživljava da to znači “take the money and run”, što apsolutno nije pravilo u razvijenom svijetu. Ako se koncentriramo na primjere iz svijeta Web startupa, u gotovo svim slučajevima osnivači i zaposlenici neke tvrtke su ostali raditi za onu tvrtku koja ih je kupila, i to i dalje na svom vlastitom projektu. Ako je akviziter bio pametan, za osnivače se nije promijenilo ništa osim što su dobili šefa i pokoji milijunček na računu.

Ali ima tu još jedan faktor koji je kod nas nezamisliv, ali je donedavno ustvari bio temeljni cilj VC fondova: IPO ili izlazak na burzu. Svi najveći Web igrači — a skoro svi su dobili venture investiciju — već su odavno na burzi, što je mehanizam koji omogućuje prikupljanje dodatnih investicija u bilo kojem trenutku. No danas na području tehnoloških startupa (Web) IPO postaje sve rjeđi, jer se većina osnivača odlučuje na prodaju tvrtke prije nego ona naraste toliko da bi bila spremna za IPO.

Za kraj bih samo još jednom naglasio: poslovnih modela ima jako puno. Oni ovise o branši u kojoj je vaš biznis, veličini tvrtke, ovisnosti o tehnologiji i još bezbroj faktora, ali nužno je uvijek imati na umu da ne odgovaraju svi modeli svim tvrtkama.

Iako Seedcampovci kao zmija noge skrivaju statistiku prijavljenih projekata, malo prije su objavili zanimljiv pregled odgovora na ključna tri među pitanjima koja je trebalo ispuniti prilikom prijave:

Pitanje br. 3: O čemu je riječ?

What are you creating?

Pitanje br. 10: Kako ćete zarađivati?

How will you make money?

Pitanje br. 16: Koje alate ćete koristiti?

What tools will you use?