SoftWave

Iako Seedcampovci kao zmija noge skrivaju statistiku prijavljenih projekata, malo prije su objavili zanimljiv pregled odgovora na ključna tri među pitanjima koja je trebalo ispuniti prilikom prijave:

Pitanje br. 3: O čemu je riječ?

What are you creating?

Pitanje br. 10: Kako ćete zarađivati?

How will you make money?

Pitanje br. 16: Koje alate ćete koristiti?

What tools will you use?

Iako su ljeto i sezona godišnjih odmora još u punom zamahu, ovogodišnja jesen već obećava izuzetno velik broj vrlo zanimljivih i potencijalno korisnih konferencija u regiji i drugdje u Europi, svega par sati leta od Zagreba. Udruga Initium održava listu takvih događanja na kojoj možete redovno pratiti što se nova sprema (imamo i RSS feed), pa ću ovdje samo istaknuti one najzanimljivije.

Prije svega moram najaviti događanje na kojem Initium i moja malenkost izravno sudjeluju kao lokalni partneri: TMT.Ventures’08 Zagreb održava se u Hypo EXPO XXI centru 28. listopada i sprema se okupiti créme-de-la-créme hrvatskih i regionalnih startupa i investitora.

No, zanimljiva događanja počinju daleko ranije, pa tako od 3. do 5. rujna traje TRIPLE-I konferencija u Grazu, posvećena upravljanju znanjem, novim medijima i semantičkom Webu. 9. rujna u Zagrebu se održava Mobility Day zanimljiv svima koji ulaze u svijet mobilnih aplikacija, dok se od 18. do 21. rujna u Rovinju najavljuje Weekend Media Festival o kojem još uvijek nemamo puno informacija (kontaktirali smo organizatore no nismo dobili odgovor).

Već 8. i 10. listopada u Londonu imamo konferenciju Future of Web Apps koja okuplja svakoga tko je nešto na području Web aplikacija u Europi, a zatim u brzom nizu stižu BarCamp München, Red Herring ETRE 2008 u Stockholmu, te Sinergija 08 u Novom Sadu. Listopad zatvaraju Web 2.0 Expo Europe u Berlinu, gore spomenuti TMT.Venture’08 Zagreb, te odmah dan kasnije biZbuZZ 2008 u Niškoj Banji.

U studenom imamo CarNET User Conference u Rijeci, te SEE Private Equity konferenciju u Zagrebu, dok nas prije kalendarskog kraja jeseni još očekuju i European Venture Summit u Düsseldorfu, te svake godine sve veći Le Web u Parizu.

Ako planirate ići na neko od tih događanja svakako mi se javite, možda se sretnemo!

… ovako nešto?

Nekako je u zadnje vrijeme postalo pravilo da se moji komentari na postove Davida Jakelića otegnu toliko da mi ima više smisla postaviti ih kao vlastite članke. David je upravo objavio novi članak pod naslovom Gdje zapinje u izvozu softvera?, koji me zajedno s komentarima inspirirao na par točaka:

1. David je potpuno u pravu: softver je od svih proizvođačkih industrija jedina u kojoj proces proizvodnje ne postoji, odnosno sveden je na potpunu automatizaciju.
   Zamislite da imate replikator iz Zvjezdanih staza: u njega ubacite planove proizvoda, a on izbaci gotov proizvod. U softveru je taj stupanj automatizacije postignut, a kad tome još pridodamo i Internet — kao kad bismo fizički proizvod distribuirali teleportom — dobivamo kombinaciju koja je toliko nova i neuobičajena (zbog ovakvih mjesta volim englesku riječ disruptive) da se mnogi još nisu privikli na nju i pokušavaju razvoj softvera voditi kao klasičnu proizvodnju.
   Baš kao što je David rekao, softver se ne proizvodi, on se razvija. Točno, razvijaju se i drugi proizvodi, ali proces razvoja je uglavnom manji dio njihova životnog vijeka — kod softvera je on praktički jedini dio. Već sam odavno usporedio softver s građevinarstvom — pod uvjetom da zamislimo da je u građevinarstvu moguće zgradu cijelu podići u nekoliko sekundi ili najviše sati, pronaći greške i ispraviti ih u projektu, a zatim cijelu zgradu srušiti i ponovo je podići u istom vremenu i bez dodatnih troškova.
2. Ima još jedan vrlo važan razlog zašto produktizacija ima znatno više smisla od uslužne djelatnosti. Naime, ako napravite vlastiti softverski proizvod i budete relativno uspješni, vjerojatno ćete imati stotine i tisuće kupaca (ovisno o ciljanom tržištu, strukturi klijenata itd); dok u uslužnom IT-u taj broj ne prelazi nekoliko desetaka — čak i najveće firme nemaju značajno više klijenata, osim što su ti klijenti vrlo veliki.
   Zašto je to važno ako tih nekoliko desetaka donosi jednak ili veći prihod nego one stotine i tisuće? Važno je zato što gubitak jednog jedinog klijenta u slučaju uslužne tvrtke znači gubitak možda i deset posto ukupnih prihoda, dok kod proizvodne tvrtke jedan klijent predstavlja možda jedan promil korisničke baze.
3. Najveći problem kod produktizacije je upravo prvi korak: stvaranje proizvoda. Nažalost, većinu naših softverskih tvrtki funkcionira po obrascima naslijeđenima iz mastodonata prošlosti, i vrlo često su odjel za razvoj i odjel za marketing udaljeni svjetlosnim godinama po stilu managementa, načinu razmišljanja i pristupu poslovanju. A upravo je područje definiranja proizvoda mjesto gdje ta dva odjela moraju funkcionirati kao jedan, što je u većini naših softverskih kuća doslovno nemoguća misija.

Ovdje ću biti vrlo kratak (po običaju u zadnje vrijeme), ali više možete naći na siteu Initiuma: ovogodišnji natječaj za Seedcamp je otvoren prije nekoliko dana, i zato požurite s prijavama!

Čitatelj po imenu Stipe napisao je komentar na moj prethodni post o poslovnim idejama. Počeo sam mu pisati odgovor pa sam po tko zna koji put shvatio da sam dobio još jedan članak za site.

Dakle, Stipe — iako sam svjestan da to zvuči glupo, vjeruj mi da se ne moraš bojati toga da ti netko ukrade ideju; preciznije, daleko su manje šanse da ćeš izgubiti ako ideju podijeliš s drugima nego ako ju ljubomorno čuvaš.

Naime, kako i piše u članku na kojeg komentiraš, ideja je nužan, ali u konačnici vrlo malen element nekog biznisa. I ne samo to — ideja ima na pretek; ja ti garantiram da si samo danas od ustajanja iz kreveta prošao kraj nekoliko desetaka stvari, ljudi ili situacija koje kriju iskru poslovne ideje. Ideje ne moraju biti posebno originalne — najuspješnije poslovne ideje nastale su reciklažom nečega što je već postojalo — jednako kao što ni najoriginalnija ideja ne garantira uspjeh biznisa. Ono što je zaista vrijedno jest realizacija, odnosno sposobnost da se ideja provede u djelo, i ako nisi to u stanju napraviti sam (a vrlo malo ljudi jest) onda moraš imati partnera koji će popuniti ono što tebi nedostaje. A nadam se da razumiješ da partneru ne možeš uskratiti temeljne informacije o ideji.

Kažeš da bi se glupo osjećao kad bi ti nekome rekao svoju ideju a onda vidio da ju je taj netko realizirao. Ali razmisli malo — tko ti kaže da taj netko nije imao istu ideju nezavisno od tebe? Nitko nema monopol na ideje, i iste ideje mogu pasti na pamet ljudima koji se nikad nisu susreli. Evo, primjerice, u razgovoru s jednim angel investitorom iznio sam mu jednu svoju ideju da bi se ispostavilo da čovjek već neko vrijeme radi na pripremi jednog sličnog projekta.

Nadalje, ti se bojiš da će netko s više novca realizirati neku tvoju ideju; ali zašto bi on to učinio? Da bi se neka ideja realizirala potrebni su oprema i vrijeme, ali prije svega ljudi koji će tu ideju realizirati — i zašto bi netko sad išao zapošljavati neke ljude s nejasnom vizijom te ideje kad ima tebe koji si očito o cijeloj stvari već puno razmišljao i koji si najprikladniji da tako nešto i realiziraš.

I za kraj, najbolji način da zaštitiš svoju ideju jest upravo da ju realiziraš. Ako je riječ o nekoj Web aplikaciji — o čemu ja uglavnom pišem — nabavi domenu, zakupi hosting, postavi neku osnovnu verziju te aplikacije da pokažeš sebi i svijetu da je to izvedivo. Ako si programer to ti neće biti teško, a ako nisi onda imaš problem — ali ništa što se ne bi moglo riješiti nalaženjem kvalitetnog partnera programera. Tako ćeš kad pristupiš investitoru imati nešto što možeš pokazati, i to će sigurno pomoći da netko uloži u tebe — to mu se svakako više isplati nego da vlastitim snagama krene u realizaciju iste ideje.

Vjerujem da je većina čitatelja ovog bloga već čula za osnivanje prve hrvatske mreže poslovnih anđela, pod nazivom CRANE. “Poslovni anđeli” je prijevod engleskog naziva “business angels”, a koji opisuje jednu specifičnu kategoriju individualnih ulagača koji financiraju tvrtke u najranijoj fazi razvoja, često čak i prije nego je proizvod do kraja defeiniran a u pravilu prije nego je postignut ikakav tržišni uspjeh.

S podacima o CRANE-u mogli ste se prošlog tjedna dosta susresti u hrvatskim medijima, zahvaljujući nizu državnih institucija koje su podržale projekt, a jedna od posljedica te medijske pokrivenosti jest i podatak da je u svega tri dana — od utorka kad je održana prezentacija projekta — putem obrasca za prijavu pristiglo već petnaestak projekata. Iako među prijavljenim projektima ima i nekoliko dosta razrađenih, za koje se vidi da su njihovi poduzetnici dosta razmišljali o realizaciji, većinom prevladavaju oni kod kojih dominira samo ideja.

U četvrtak sam skoknuo do Slovenije (brže bolje prije nego uvedu svinjete), pa sam i tamo imao priliku razgovarati s dvoje ulagača, koji su se također požalili na učestalost tzv. “idea pitchera”, koji čak i kad im se pokuša objasniti nužnost dobro osmišljene realizacije i dalje inzistiraju da je “ideja sve”.

Tom prilikom mi je sinulo kako se jednostavno može pokazati da je ideja tek sporedan — iako nužan — preduvjet za pokretanje uspješnog i kvalitetnog poslovnog projekta. Naime, ako je “ideja sve”, zašto poduzetnici koji to tvrde i dalje traže investitora koji će u njihovu ideju uložiti novac? Ako je realizacija sporedna, onda se svakako može uzeti čista ideja i pretočiti u biznis bez ijedne lipe investicija — zar ne?

Naravno, odgovor je prilično očit svakome tko se potrudi o njemu razmisliti. Jasno, svaki biznis kreće od ideje, ali tek promišljena realizacija tu ideju pretvara u stvarnost. Brojni “idea pitcheri” s kojima sam se susreo zanemaruju nužnost konkretnog planiranja — istina, oni uglavnom imaju neku maglovitu ideju da im treba novac za “realizaciju”, a ako ih pitate na što misle pod time nabacivat će se terminima poput “marketinga” i “proizvodnje”, ali ovdje njihova razrada ideje staje. U većini slučajeva, njihov poslovni plan podsjeća na onaj gnomâ iz South Parka:

1. Collect underpants
2. ?
3. Profit!