SoftWave

Kao sto logo u sidebaru najavljuje vec neko vrijeme, a odsustvo kvacica u ovom postu potvrdjuje, evo mene u prohladnom i kisnom Londonu. Prozvao me Vuk da se nista ne javljam, za sto imam vrlo dobro opravdanje — wireless na konferenciji, kojeg je trebao pruziti BTOnline, jednostavno nije radio, a u Londonu je daleko teze naci nezasticene pristupne tocke nego u Zagrebu. Ovaj post sam jos prije par dana poceo pisati na Googleovom standu, ali je onda i njima pukla veza.

Jucer sam uspio dobiti sat vremena pristupa zahvaljujuci andjelu zvanom Mel Kirk, koja je kao i ostatak ekipe iz Carson Systemsa dala sve od sebe da FOWA prodje uspjesno, i mogu reci da su u tome i vise nego uspjeli. Na konferenciji je bilo mnostvo zanimljivih ljudi iz cijelog svijeta, i ocito je da London polako postaje srediste startup kulture, svojevrsni europski pandan Bostonu i Silicijskoj dolini.

Necu puno pricati o predavanjima i novostima objavljenima na konferenciji — o tome cete vise saznati iz tekstova Davida Lenehana iz PollDaddyja (s kojim sam se sinoc upoznao dok smo se zajedno borili s musicama BTOnlinea) i naseg Sase, par rijeci i linkova je dao i Ryan Carson, a mozete baciti i pogled na fotke. Zao mi je sto Sasa nije mogao doci, ali bila je tu cetveroclana delegacija Web.Burze, te Zeljko iz Imaga, s kojima sam se dobro zabavio u utorak u Wagamami i sinoc na GeekDinneru u Medvjedu.

Reci cu samo da sam upoznao gomilu zanimljivih ljudi i razmijenio gomilu vizitki, te uspostavio vrlo korisne kontakte za ono sto se na proljece sprema u Zagrebu (vise o tome kad se vratim i kad se sloze sve kockice). Detaljniji izvjestaj pripremam za PCChip, no nazalost nismo stigli upasti u sljedeci broj zbog nezgodnog termina; no svjezinu ce nadam se odrzati dva intervjua koja sam odrzao, jedan s Mikeom Arringtonom iz TechCruncha i drugi sa Saulom Kleinom koji je nedavno iz Skypea presao u Index Ventures, jednu od najvecih VC tvrtki u Europi.

Posljednjih par anketa pokazalo je da mnogi čitatelji ovog bloga imaju neke vlastite projekte koje su započeli, ili pak imaju ideju za koju smatraju da ima dobar komercijalni potencijal. No, da bi se taj komercijal realizirao potrebno je nešto i uložiti, odnosno kako kaže stara narodna — it takes money to make money.

Načini financiranja komercijalnih poduhvata su brojni, a u posljednje se vrijeme pojavilo i nekoliko novih, pa sam odlučio pobrojati sve koji su bar donekle dostupni našim startupima.

Bootstrapping

Ovaj popis započet ću jednim pomalo kontradiktornim savjetom. Dakle, ako želite pokrenuti posao, te tražite investitora, prvi savjet glasi: nemojte. To jest, nemojte tražiti investitora; ako je ikako moguće, pokušajte samostalno podići startup bez vanjskih investicija, što se naziva bootstrapping (ovaj naziv dolazi od ideje da vučete sami sebe za čizme i tako se podižete; u stvarnosti nemoguć zadatak, ali je to jedan od temelja poduzetništva).

To, naravno, podrazumijeva da odmah po pokretanju posla imate određene prihode, što je uvijek dobrodošlo čak i ako ćete kasnije tražiti investitore. Općenito, smisao svakog biznisa je stvaranje prihoda, i što prije postignete taj cilj to bolje. Naravno, ključna stvar je cash flow, odnosno novčani tok, kojeg možemo definirati kao odnos između rashoda i prihoda u nekom trenutku, i koji treba biti pozitivan ako vaš poslovni projekt ima smisla. Jasno, ukoliko vaš startup zahtijeva određene velike investicije — npr. morate kupiti kamion, ili neki jako skupi komad softvera — bootstrapping vjerojatno neće biti moguć; no ukoliko su vaši inicijalni troškovi mali ili ih možete pokriti samostalno bez individualne financijske injekcije (npr. ako razvijate program u slobodno vrijeme, radeći za nekog drugog) to je možda najbolje rješenje.

Prednost ovog pristupa je u tome da osigurava poduzetniku potpunu kontrolu nad razvojem tvrtke, jer nema suvlasnika koji ga mogu nadvladati; no nedostatak leži u svojevrsnoj izolaciji. Ako je poduzetnik osobno iskusan i s brojnim kontaktima, to može odlično funkcionirati; no mladim i manje iskusnim poduzetnicima je pomoć iskusnih partnera od neprocjenjive vrijednosti.

FFF

Ova kratica označava “prvu liniju” investitora, ljude na koje poduzetnik može (ako ima sreće) računati u vrlo ranoj fazi, dok još ne može pokazati nikakve rezultate svog rada i dok startup još nije ništa više od bube u uhu: friends, family and fools. Naravno, osnovni preduvjet je da imate prijatelje ili rođake koji imaju dovoljnu količinu novca potrebnu da biste pokrenuli projekt, te da su vam je spremni dati u zamjenu za udio u nečemu što još niti ne postoji (a možda nikad ni neće).

Prednost ove kategorije investitora je jasna: osim ako ste “crna ovca” u obitelji, prijatelje i rodbinu možete najlakše uvjeriti da ste u stanju ostvariti svoju veliku ideju. No tu je i ona loša strana: najbolji način da se posvađate s najbližima jest da u odnos uključite novac. Potrebno je dobro odvagnuti sve “za” i “protiv” u svakom konkretnom slučaju, a vrlo je vjerojatno da vaš bliski investitor nema znanja ni vremena brinuti se o svim detaljima, tako da će sva odgovornost pasti isključivo na vas.

Angel investitori

U suštini, jedina razlika između “angel” investitora i pripadnika prethodne grupe investitora leži u tome da angeli — uglavnom — znaju što rade. Angeli su pojedinci koji su stvorili nekakav imetak baveći se određenim poslom, te su zainteresirani uložiti u neki drugi sličan posao djelomično zbog mogućnosti financijskog dobitka, a djelomično kako bi pomogli nekome tko je u sličnoj situaciji u kakvoj su oni nekad bili.

Angeli najčešće nisu spremni investirati veće svote, no više su nego spremni pomoći svojim iskustvom i znanjem. Sama činjenica da su postigli uspjeh u djelatnosti u koju sad žele uložiti znači da imaju znanje, kontakte i osobnu reputaciju koja može samo pomoći vašem startupu.

Venture Capital

VC je prvi institucionalni oblik investitora s kojim će se vaš startup susresti, a u mnogo slučajeva on je ujedno i posljednji, jer će većinu tehnoloških startupa otkupiti neki veći subjekt i uklopiti ga u vlastitu ponudu.

Što je ustvari VC? Tko su famozni “venture kapitalisti”? Pa, ukratko, VC su investicijski fondovi, u svojoj osnovi vrlo slični otvorenim investicijskim fondovima koji sve više i kod nas postaju alternativa čarapi, oročenju i drugim oblicima štednje. Moderni kapitalizam poznaje bezbroj raznih tipova fondova, a VC fondovi su samo jedni od njih, specifični po tome što ciljaju na tzv. rizična ulaganja. Ova fraza može zavesti, jer je svako ulaganje po definiciji rizično; no VC fondovi računaju otprilike ovako: od deset investicija koje će uložiti, tri će propasti, tri će se održati na pozitivnoj nuli, tri će imati nekakav prihod, a jedna će uspjeti spektakularno i zaraditi dovoljno da fond pokrije sve troškove i ostvari solidnu zaradu za svoje ulagače.

Venture kapital u većini slučajeva neće ni razmatrati vašu ideju ukoliko već nemate neke konkretne rezultate: u najmanju ruku prototip projekta, a idealno je da imate i neke prihode, ako ne i profit. Upravo stoga VC nije za svakoga — njega treba razmatrati samo ako ispunjavate sljedeće uvjete: a) potrebna vam je veća količina svježeg kapitala za realizaciju nekog troška ključnog za razvoj tvrtke; b) spremni ste odreći se (značajnog) dijela vlasništva i kontrole nad tvrtkom; te c) ne razmišljate o svom startupu kao o “djetetu” koje želite ostaviti nasljednicima, nego ste spremni kad dođe trenutak prodati i ostatak svog udjela. No, brojni su slučajevi da venture investicija nije završila prodajom tvrtke, već je ona nastavila uspješno poslovati duži niz godina — najpoznatiji primjer na svjetskoj razini je Google, a u domaćim relacijama Perpetuum Mobile.

Ukratko, osnovna prednost venture kapitala je čista snaga koja leži iza njega, jer VC fondovi u pravilu raspolažu milijunskim iznosima. Njegov nedostatak leži u tome da ulaskom fonda osnivači gube dosta kontrole nad razvojem tvrtke. U kojoj mjeri će se VC miješati u operativno upravljanje razlikuje se od slučaja do slučaja; iako je u pravilu VC spreman prepustiti uzde osnivačima — na kraju krajeva, da nemaju povjerenja u njihovu sposobnost ne bi bi uložili u njihov projekt — treba očekivati da u slučaju ozbiljnih problema neće sjediti skrštenih ruku.

Neki novi klinci

Gore navedeni oblici ulaganja predstavljaju tradicionalne metode pokretanja startupa, no kao i u sve ostalo, tako se i “industrija” ulaganja razvija, tražeći nove metode ulaganja u startupe.

Mikroulagači: Y Combinator i TechStars

Medijski (čitaj: na Internetu) možda najeksponiraniji od tih novih ulagača je Paul Graham, programer i pisac koji je svoju tvrtku Viaweb prodao Yahoou i završio s nekoliko milijunčića u džepu. Želeći pomoći mladim poduzetnicima koji su u sličnoj situaciji u kakvoj je i on bio kad je pokretao Viaweb, osnovao je agenciju Y Combinator koja ulaže u Web startupe u vrlo ranoj fazi. Iako je model ulaganja dosta sličan klasičnim angel investitorima, Graham je primijenio pomalo neuobičajen sustav odabira: svake godine organizira dvije “runde” — ljetnu u Cambridgeu, Massachusets (predgrađe Bostona gdje se nalazi i legendarni MIT), te zimsku u Mountain Viewu, Kalifornija (legendarni gradić u Silicijskoj dolini gdje se nalaze tvrtke kao što su Google, Red Hat i Silicon Graphics). Tijekom svake runde između prijavljenih startupa odabiru se oni koji će dobiti relativno malenu svotu — u pravilu ispod $20.000 USD — koja je dovoljna da 2-3 osnivača razviju projekt do te mjere da može zainteresirati druge investitore, prije svega venture kapital. Na taj se natječaj može prijaviti svatko, pod uvjetom da želi i može prvo doći u Cambridge ili Mountain View na prezentaciju, a potom nekoliko mjeseci provesti tamo razvijajući proizvod. Više o ovoj mogućnosti možete pročitati na siteu Y Combinatora.

Vrlo sličan model pokrenula je i grupa venture i angel investitora iz Colorada, koji su pokrenuli projekt nazvan TechStars. Počevši od ove godine, oni planiraju odabrati deset startupa i odvući ih u Boulder, Colorado, investirajući u svakoga po $5.000 USD po osnivaču (do najviše tri osnivača) za 5% vlasništva. Tijekom ljeta ti će startupi trebati u Boulderu razviti svoje projekte i posao, uz potpunu pomoć cijelog niza iskusnih poduzetnika, investitora i drugih mentora.

Oba ova pristupa pogodnija su za mlađe poduzetnike, bez većih obiteljskih obaveza, te za timove koji su fokusirani na stvaranje proizvoda, dakle prvenstveno timove developera. Ukoliko se prepoznajete u ovom opisu, te ako je vaš projekt potencionalno zanimljiv na svjetskom tržištu, slobodno se prijavite.

CRV QuickStart

Tražeći nove načine ulaganje u ranim fazama startupa — koje venture kapital tradicionalno izbjegava ako može — američka venture tvrtka Charles River Ventures (inače jedan od jačih VC igrača u SAD-u, koji je izmežu ostalog investirao u Excite i Sybase) pokrenula je QuickStart, originalan koncept kroz koji poduzetnici mogu podići zajam. No, za razliku od klasičnog bankovnog zajma, ukoliko vaš startup kroz neko vrijeme realizira drugu rundu investicije ovaj zajam prelazi u klasičan udio, te ga ne morate vraćati (ali naravno umjesto toga dajete određeni postotak udjela u vlasništvu).

Prednosti ovog pristupa su u tome što je ovakav zajam vjerojatno lakše dobiti nego kod domaćih banaka, a također je i jednostavnije doći do novca nego da računate na venture kapital. Nedostatak je što, ukoliko ne uspijete dobiti novu rundu investicija ostajete s teretom kredita kojeg trebate vratiti. Dakle riječ je o svojevrsnom dvosjeklom maču, no on može biti zanimljiv projektima s velikim potencijalom i potrebom za hitnim početnim kapitalom.

Fundable

Pored tradicionalnog oblika prikupljanja razvojnih sredstava, svakodnevno se pojavljuju novi pristupi ovoj problematici. Jedna od mogućnosti koje vam stoje na raspolaganju — naročito ako imate konkretne kupce spremne platiti vaš proizvod, ali vam nedostaje kapitala za razvoj — jest Fundable.

Fundable predstavlja mjesto za prikupljanje novca za svakojake svrhe, u različitim iznosima. Dobar primjer je kad se za masovnu kupnju može dobiti značajan popust: primjerice imamo slučaj kad se nedavno šezdeset i četvero ljudi udružilo kako bi zajedno kupili 100 komada nekakvog mikrofona. To im je donijelo značajan popust kod proizvođača i svatko je dobio svoj(e) mikrofon(e) po daleko nižoj cijeni nego da je išao samostalno.

Drugi način korištenja Fundablea jest prikupljanje donacija za dobrotvorne svrhe, ali i jednostavno zanimljive projekte. Tako smo nedavno imali otvoren poziv za financiranjem amaterskog filma, netko pak traži pomoć pri kupnji knjiga za fakultet, a imamo i troškove veterinara za Sashu ili rođendanski poklon za Melanie.

No kako vam Fundable može pomoći u realizaciji poslovnog projekta? Jednostavno: otvorite novi fundraising za vaš projekt, preko kojeg ćete prikupiti novac vaših klijenata prije nego što uopće realizirate projekt, kako pokazuje ovaj primjer. Fundable se brine o tome da transakcija bude pravedna i da se u slučaju problema novac vrati onima koji su ga uplatili.

Pored Fundablea postoje druga slična rješenja, kao što je Prosper, gdje korisnici jedni drugima posuđuju novac prema određenim uvjetima. Kao što rekoh, ovakva rješenja nisu za svakoga, ali u nekim slučajevima mogla bi sasvim dobro funkcionirati.

Bicro

Za kraj ovog podužeg posta red je da spomenem i jednu domaću mogućnost. Riječ je o ustanovi punog imena Poslovno-inovacijski centar Hrvatske, odnosno skraćeno Bicro, a koju je hrvatska Vlada osnovala još prije devet godina “radi provedbe vladinih programa potpore tehnologijskom razvoju kao središnju ustanovu za razvoj i unaprjeđenje inovacijskog i tehnologijskog sustava”. Iako se prijašnjih godina za njih nije puno čulo, Bicro je prije nešto više od tjedan dana uputio javni poziv za podnošenje projektnih prijava u njegove programe, koji je otvoren do 30. studenog 2009. godine.

U sklopu Bicra pokrenuto je pet programa o kojima možete više saznati na njihovom siteu, no za ovaj članak je posebno zanimljivi program RAZUM, koji je namijenjen upravo osiguravanju početnog kapitala za novoosnovana poduzeća, dakle startupe. Model investiranja je tzv. uvjetni kredit, što znači da kredit treba vratiti samo u slučaju uspješnog poslovanja.

Zaključak

Mislim da sam manje-više prošao kroz sve investicijske opcije, a ako je nekom potrebno pojašnjenje ili nadopuna, komentari i kontakti su uvijek otvoreni. Naravno, kao i uvijek, posebno pozivam sve koji imaju vlastite projekte a nedostaju im ključna znanja i vještine za poslovni razvoj.

U posljednje vrijeme pratim sve više siteova posvećenih venture kapitalu, a među njima ima i nekoliko zanimljivih blogova tzv. “venture kapitalista”, odnosno partnera u VC tvrtkama koje upravljaju s milijunima i milijardama dolara rizičnog kapitala. Među njima su se nekako najviše isprofilirali Brad Feld, Fred Wilson, te David Cohen. Ovaj posljednji se uglavnom fokusira na startup tvrtke iz američkog Colorada, no često piše i o općenito zaniljivim temama, a njegov posljednji post je bio vrlo inspirativan.

David opisuje kako su ga prilikom jednog predavanja na sveučilištu studenti zasuli pitanjima (zanimljivo, kad je naš Mračni gostovao na Riječkom sveučilištu studenti su se razbježali čim je bilo gotovo, što više govori o studentima nego o predavanju), te navodi nekoliko koja su bila vezana uz poslovne ideje. Preporučujem da pročitate post, a za lijene evo sažetka:

1. Student 1: “Imam odličnu ideju za Web startup, ali nisam programer.” David: “Nađi partnera koji će nadopuniti tvoje sposobnosti. It never ceases to amaze me how people overvalue ideas.”
2. Student 2: “Imam jaku želju biti poduzetnik i pokrenuti startup, ali nemam veliku ideju“. David: “Što te zanima u životu? Aha, putovanja i snowboarding. A jesu li tvoja dosadašnja iskustva s putovanjima i snowboardingom bila uvijek pozitivna? Misliš li da bi se nešto moglo unaprijediti?” Studentu 2 svijetle oči.
3. Student 3: “Imam ideju za startup, ali mi se čini da je već upotrijebljena.” David: “Neka je bila, prihvati činjenicu da imaš konkurenciju i budi bolji od nje. I’m sure that several of the hundreds of MeeToobs out there had the idea well in advance of YouTube.”

Možda sam ovo nepotrebno prevodio, jer ako ste prelijeni pročitati original ionako nikad nećete iskoristiti Davidove savjete. Ali ipak ću vam još jednom izaći u susret, prenoseći zadnji odlomak njegovog posta kompletno s vrlo zanimljivim linkom:

Don’t overvalue ideas - it’s all about execution. I have said in the past that I give away at least 2 or 3 ideas a month. Some really bright people give away even more.

Mislim da je ovo bio najdulje koliko je jedna anketa ostala aktivna, što se odražava i u broju odgovora (52). Akneta je tražila da odaberete odgovor koji najbolje opisuje vašu poziciju u odnosu na online projekte, a mislim da su rezultati vrlo zanimljivo raspoređeni.

Da odmah riješimo dva odgovora koje nije odabrao nijedan posjetitelj, a to su “Imam na raspolaganju financijski kapital i zainteresiran sam uložiti ga u perspektivne domaće online projekte.” i “Nemam ni vlastiti projekt ni kapital, ali spreman sam platiti korištenje projekta koji radi ono što mi je potrebno.” Izgleda da ovaj site baš ne čitaju potencijalni investitori (što sam i očekivao), ali i da je ideja Weba kao kolekcije besplatnih resursa prilično duboko ukorijenjena, barem kod nas.

Ipak, odgovor “Nemam vlastiti projekt ni kapital, već koristim druge projekte i nisam spreman platiti njihovo korištenje.” je odabran svega dva puta (4%), što me pomalo iznenadilo, kao i čak tri (6%) odgovora “Koristim vrlo malo ili nimalo online projekata, i nemam pojma što uopće radim ovdje.” — ovo posljednje je postavljeno kao trik i nisam očekivao nijedan odgovor, jer je pomalo u kontradikciji da čitate ovaj site (kojem su online projekti osnovna tema) i odgovarate na anketu (koja je na neki način online projekt); ali u redu. Jednak broj puta odabran je i odgovor “Nemam vlastiti projekt niti kapital, ali sudjelovao bih u realizaciji nekog svojim znanjem i radom.”, što je pohvalno, jer pokazuje da je bar netko kod nas spreman i raditi.

Daleko najveći broj posjetitelja odabralo je odgovore koji ukazuju da imaju svoje vlastite projekte ili barem da o njima razmišljaju. Tako 17% (9) posjetitelja kaže “Imam vlastiti online projekt kojeg radim iz vlastitog gušta.”, a neznatno manje — 15% (8) — “Imam vlastiti online projekt, ali ne znam kako ga poslovno razviti.” Idućih 19% (19) ima “vlastiti online projekt, s jasnom poslovnom idejom.”, dok je punih 33% (17) odgovorilo “Imam ideju za vlastiti online projekt za koji vjerujem da ima poslovnog potencijala.”

Dakle, čak trećina posjetitelja koji su odgovorili na anketu ima ideju za pokretanje online projekta, dok je više od polovine svoje ideje i počelo realizirati. Stoga je iduća anketa namijenjena upravo ovim 84%, a moj savjet je — ako je vaš odgovor negativan, radije se malo potrudite, sastavite barem sažetak koncepta, i tek onda odgovorite.

Izgleda da se naš Siniša sprema za neke ozbiljne pothvate na području Web aplikacija — tek što sam napisao poduži odgovor na jedan komentar na njegovom blogu, evo njega s cijelim nizom pitanja, a sve jedno zanimljivije od drugog. Da ne skakućete sa stranice na stranicu, evo u cijelosti njegovog komentara na moj prethodni post:

Samo da imamo nekoga tko moze i zna napisati nesto o kompletnom pokretanju startupa u nas, mnogi projekti su uglavnom ni na nebu ni na zemlji sa financijskog aspekta.

Recimo, kako sudjelovati u vlasnistvu, primjerice, dvanula.com-a? Prije nego sam postavio ovo pitanje bolje da sam Borji puknio mail pa da ne blebecem bezveze, no ako se radi samo o aplikaciji koja se eto vrti na nekom tamo serveru i koju je odradio honorarno neki developer i u biti su samo domena i kod vlasnistvo Borje, na koji nacin postici sve uvjete da se takav jedan proizvod/posao “legalizira” te da u njemu mogu ucestvovati potencijalni investitori?

Naglasavam, dvanula.com sam uzeo samo za primjer jer smatram da ce i Borja koju reci o ovome.

Dali je potrebno osnovati dd., dali je dovoljan samo obrt za pocetak? Kako sa legalnog aspekta odraditi sve kako treba da niti vlasnik niti investitor ne izvuku deblji kraj?

OK, komentar je premalen za tocno definirano pitanje, ali mislim da kuzis sto sam mislio.

Kužim, i pitanje nije definirano loše, već je odgovor takve prirode da silom prilika dotiče široku paletu motiva i detalja. Ali, pokušajmo biti sažeti.

Ključna rečenica u gornjem komentaru jest sljedeća: Recimo, kako sudjelovati u vlasnistvu, primjerice, dvanula.com-a? Vlasništvo je nezgodna stvar, zato što jedino što osigurava njegovo postojanje jest pravni sustav — u vrlo rijetkim slučajevima je sasvim jasno kome nešto pripada. Stoga su kroz povijest razvijeni brojni mehanizmi za definiranje tog prava, i tu se nalazi suština odgovora na Sinišino pitanje.

Vlasništvo

Ako imamo “aplikaciju koja se eto vrti na nekom tamo serveru i koju je odradio honorarno neki developer i u biti su samo domena i kôd vlasništvo Borje”, vrlo je jasno da je Borja jedini vlasnik — naime u slučaju Web aplikacije domena i kôd upravo i jesu ono što bi eventualno vrijedilo kupovati. I ako Borja pristane tebi prodati aplikaciju, stvar je vrlo jednostavna — ti njemu novce, a on tebi domenu i kôd, koji su od tada tvoji da s njima radiš što želiš. Upravo je Borja prije nekog vremena na sličan način kupio site Misterije.org, koji je sad uklopljen u njegov osobni site kao rubrika Spy Caffe.

No, pretpostavimo da se Borja ne želi (sasvim) odreći svog vlasništva nad siteom, ali ga zanima financijska injekcija kojom bi financirao dalji razvoj. U tom slučaju biste vas dvojica ušli u određeni partnerski odnos, i to je trenutak kad se pravni sustav upliće u cijelu priču.

Isprva sam na ovom mjestu krenuo s opisivanjem nekoliko mehanizama poslovnog udruživanja, no to je definitivno prestalo biti sažeto, pa sam sve izbacio i spremio za možda jedan budući post. Dakle, da ne ulazim u prednosti i mane svakog mehanizma, reći ću samo da je u konkretnom slučaju najbolje rješenje osnivanje trgovačkog društva, i to društva s ograničenom odgovornošću, tj. famoznog d.o.o.

Na taj način vlasništvo nad projektom riješeno je vrlo jasno i bez većih komplikacija — minimalni ulagački kapital je 20.000 kn, a razina udjela svakog od ulagača definira se prema dogovoru osnivačkim aktom (tzv. društvenim ugovorom). Moram naglasiti da tih 20.000 kn nije trošak, kako mnogi misle; taj novac ostaje vlasništvo firme, i s njime se mogu odmah isplaćivati plaće, kupovati oprema itd. Također naglašavam da se ne isplati pokušavati uštedjeti ulaganjem sredstava ili rada — na procjenitelje i druge birokratske zavrzlame otići će nepotrebno vrijeme i novac. Temeljni trošak osnivanja tvrtke u teoriji ne iznosi više od 1400 kn.

[Digresija: Sve ovo je lijepo u teoriji, ali i ulagač i poduzetnik su zaštićeni u onoj mjeri u kojoj funkcionira pravni sustav. Dakle, netko može izvući "deblji kraj" čak i ako je sve obavljeno by the book ukoliko ga onaj drugi baš želi zawebati, nakon čega slijede tužbe i natezanje po sudovima koji u našoj domovini mogu potrajati preko svake ljudske norme. Upravo stoga mene oduševljava model na kojem je razvijen Skype: iako se glavnina razvoja odvijala u Estoniji, tvrtka je službeno registrirana u Luksemburgu, s uredima na svim kontinentima osim Afrike i Australije. Mislim da bi taj model bio idealan i za mnoge hrvatske projekte sa svjetskim potencijalom -- Siniša, znaš li možda nekoga tko živi u nekoj EU metropoli? ;)]