SoftWave

Prije nekih dva mjeseca Saul Klein je opisao koncept europskog inkubatora u stilu Paul Grahamovog Y Combinatora, i dao mu je “radni naziv” YEurope. A danas je TechCrunch najavio pokretanje upravo takvog projekta, i to vrlo blizu nas — u Beču.

Kao i njegov američki uzor, YEurope! radi na principu natječaja na koji poduzetnici prijavljuju svoje rane startupe, a pobjednici sele u Beč gdje dobivaju temeljni seed kapital kojim kroz šest mjeseci razvijaju svoje projekte. Natječaj je trenutačno otvoren, i za prijavu nije potrebno imati detaljan poslovni plan, već samo odgovoriti na dvadeset i osam kratkih pitanja, na koje trebate odgovoriti i odgovore poslati do 15. svibnja (zato požurite!). Pobjednici natječaja će od lipnja do rujna boraviti u Beču i imati prilike razvijati svoje projekte.

Ono što je u ovom projektu zanimljivo našim startupima jest činjenica da je Beč daleko bliže od Bostona, Palo Alta ili Bouldera — meni se ovo čini kao krojeno za našeg Sinišu, koji ima nekoliko projekata u dredloksima, a ne bi se ni morao seliti. (Siniša, možda je upravo ovo ona prilika o kojoj smo razgovarali!)

Pored toga, ako se YEurope pokaže uspješnim, mogli bi se do kraja povesti za svojim uzorom, koji unazad dvije godine organizira dva programa: ljetni u Bostonu i zimski u Kaliforniji. Austrija je tijekom zime zanimljivija od Bostona, no upravo to i jest problem — lako je moguće da bi developeri više razmišljali o bjelini snijega nego o bjelini prozora u tekst editoru. Stoga bi trebalo predložiti nositeljima projekta da bi se zimski YEurope mogao organizirati negdje na našoj obali — dosta sunca i lijepog vremena, a ipak nedovoljno topline da bi se moždane vijuge umrtvile.

Na ovaj post su me inspirirala dva današnja posta od dvojice ljudi čije mišljenje vrlo cijenim. Seth Godin opisuje iskustvo svog prijatelja koji je tražio zavarivača, dok Paul Graham piše o dvije vrste procjene ljudi.

Primijenjeno na područje zapošljavanja, iz njihovih komentara i vlastitog iskustva mogu izvući sljedeća pravila koja trebamo imati na umu kad tražimo posao:

1. Zapošljavanje nije izbor za miss

Osim u nekim specijalnim slučajevima, kao kad je riječ o državnim institucijama koje imaju zakonom strogo propisanu proceduru zapošljavanja, poslodavac nije dužan svim djelatnicima dati istu šansu. Dapače, vrlo često za to nema vremena i mogućnosti, pa će kao Sethov prijatelj jednostavno odabrati prvoga koji mu odgovara i jednostavno zanemariti ostale.

Svaka tvrtka ima nekoliko “krugova” kod odabira kandidata — ako ništa drugo među pristiglim ponudama odabire one koje će pozvati na razgovor — no nema ničega što bi tjeralo poslodavca da neki krug provede do kraja ako je našao zadovoljavajućeg kandidata.

2. Poslodavac ne traži najboljeg čovjeka

Paul u svom postu opisuje fiktivni primjer odabira 20 kandidata za sportski tim, te kaže kako razlika između 20. i 21. po kvaliteti vjerojatno nije veća od greške u mjerenju. No u stvarnosti osjetljivost na razinu “kvalitete” kod poslodavaca nije baš precizno baždarena, pa su moguće (i događaju se) i daleko veća odstupanja.

Primjerice, svojedobno za jednu tvrtku vodio natječaj za Web developera. Obavili smo nekoliko razgovora i odabrali četvoricu koju ćemo pozvati na testiranje, i moj plan je bio da sve fino testiramo i odaberemo najboljega. No prvi je već testiranje odradio vrlo dobro, i poslodavac ga je odlučio zaposliti i riješiti problem, pa ostale nismo ni zvali.

Postoji li mogućnost da je na taj način propustio priliku zaposliti nekog još boljeg? Naravno, ali on nije tražio najboljeg programera, već dovoljno dobrog, ali odmah.

3. Definicija “najboljeg čovjeka” nije ista za svakoga

Prije nekog vremena mi se dogodilo da sam se javio na jedan natječaj na posao, i nisam prošao ni prvi krug testiranja iako pouzdano znam (zahvaljujući određenim kontaktima) da sam od svih koji su se prijavili imao najviše znanja i kvalifikacija za to mjesto. No, očito je da prema definiciji poslodavca nisam najbolje odgovarao njegovim potrebama — možda sam bio prestar, možda je tražio žensku osobu, možda je zaključio da ću sa svojim kvalifikacijama tražiti previsoka primanja, itd.

Slično, u jednom nedavnom oglasu naveli smo kako kandidati moraju biti “pozitivni članovi tima”. Iako ova fraza priziva sliku hipijevski idilične ideje o poslu, u stvarnosti sam susretao brojne programere koji su odlični u svom poslu, ali samo ako ga obavljaju sami — čim se uključe u tim počinju prigovarati, pronalaziti probleme u svemu i općenito ometati zajednički rad.

Svaki poslodavac ima svoju sliku kakvog djelatnika traži (jasno, često ta slika nije potpuna i mnogi poslodavci nisu svjesni svih osobina koje su potrebne za neko radno mjesto), i ona ne mora biti jednaka slici koju obično ima neki kandidat.

Ovo proljeće je u našoj blizini iznimno bogato raznim događanjima vezanima uz informatiku, Web, startupe i slične teme koje zanimaju čitatelje ovog sitea. Prvi je seriju najavio Future of Web Apps u veljači u Londonu — London nije jako blizu, ali otkad su ukinute vize i uvedeni Wizzairovi letovi, skoknuti iz Zagreba do Londona tek je nešto kompliciranije nego do Splita, a usudio bih se reći lakše nego do Dubrovnika.

Već se nekoliko događanja i dogodilo, pa malo kasnim: Ubuntu konferencija bila je 31. ožujka u Zagrebu, dok je e-biz Croatia održan od 2. do 4. travnja u Opatiji (je li netko bio?).

No, još nije kasno da se prijavite za proljetni val konferencija, većina kojih tek nadolazi. Prije svega, ovog se tjedna istovremeno održavaju čak tri zanimljiva događanja. Jedno od njih se događa u Londonu: Future of Web Design je na rasporedu 17. i 18. travnja. Možda još stignete, a ako vam je to predaleko, u Zagrebu od 18. do 20. travnja imate DORS/CLUC posvećen otvorenim sustavima, dok se u istom razdoblju na jezeru Palić kod Subotice održava e-trgovina 2007.

Iako nije vezan uz informatičke i poslovne teme, siguran sam da će mnoge zanimati i Sferakon, koji se održava od 20. do 22. svibnja na FER-u u Zagrebu, dok je tjedan iza toga obilježen istovremeno Linuxom — 23. travnja je Linux dan — i Windowsima — 23. travnja predkonferencijskim danom započinju WinDaysi, koji traju sve do 26. travnja.

Zatim slijedi malo zatišje — ne računajući pomalo konspiratoran BlogOpen, 6. svibnja negdje u blizini Beograda — a onda je 17. i 18. svibnja red na Web.Start, na kojem očekujem upoznati sve koji ovo čitaju.

Odmah nakon Web.Starta, 19. i 20. svibnja, na redu je treća Open source konferencija, a dan kasnije, 21. svibnja, u dvorcu Sveti Križ Začretje se održava prvi hrvatski Mobile Monday, okupljanje profesionalaca iz područja mobilnih tehnologija.

Početkom lipnja najavljeno je nekoliko događanja u nešto daljoj, ali ne i nedoseživoj okolici: reboot9.0 se događa 31. svibnja i 1. lipnja u Kopenhagenu, dok je TheNextWeb planiran za 1. i 2. lipnja. A ovoga trenutka najdalje u budućnost možemo gledati do 13. lipnja, kad se u Londonu održava NMK Forum.

Dakle, ovoga proljeća čini se da mogućnosti okupljanja, networkinga i mogućnosti osobne komunikacije s ljudima koje zanimaju iste teme ima više nego ikad prije, zato odmah počnite planirati vaše prisustvo. A ako ništa drugo, svakog četvrtka u Zagrebu se i dalje redovito održava OpenCoffee Club.

Konačno je došlo vrijeme i da najavim veliki event na kojem zajedno s malom, ali vrijednom ekipom radim nekoliko mjeseci: u Zagrebu će se 17. i 18. svibnja održati konferencija pod nazivom Web.Start, a sve podatke možete pronaći na Web siteu konferencije, webstart.ini.hr.

Da previše ne pametujem, prenijeti ću što site kaže o samoj konferenciji:

Web.Start prva je regionalna konferencija koja se obraća autorima web projekata, omogućujući im da ostvare ili unaprijede svoje projekte, pomažući im u stjecanju znanja i kontakata koji će im omogućiti pozicioniranje na tržištu, financiranje i realizaciju perspektivnih projekata. Također, konferencija funkcionira u drugom smjeru, pružajući potencijalnim investitorima informacije o tome kako plasirati i oplemeniti sredstva na domaćoj Web sceni, predstavljajući im postojeće i projekte u nastajanju.

Ova će konferencija zahvaljujući predavačima, posjetiteljima i učesnicima postaviti mnoga pitanja, ali i pružiti mnoge odgovore. WebStart će označiti početak stvaranja nove generacije uspješnih domaćih web projekata. Ona će označiti stvaranje nove tržišne i investicijske grane u regiji. Web.Start konferencija - budućnost je počela!

Zato, ako vas iole zanimaju Web aplikacije i startupi, skoknite na site i prijavite se! A ako nam želite pomoći u promoviranju, proslijedite ovu obavijest svima za koje mislite da bi ih konferencija mogla zanimati, pišite o njoj, blogajte itd. Na siteu možete naći i simpatične bedževe, poput ovog u mom sidebaru, kojeg slobodno postavite na vaš site ili blog, s linkom na site konferencije.

Dok se Amerika već počinje nabacivati pojmovima kao što je smrt Weba 2.0, u našoj dobroj staroj Europi kao da se tek počinju buditi i otkrivati toplu vodu.

Tako je nedavno objavljen poziv za prijavu na natječaj Startup 2.0, na kojem će se nagrađivati najbolje Web aplikacije iz europskih zemalja. Za razliku od Amerikanaca, koji nikako da se slože oko toga što je to Web 2.0 ustvari, u Europi su vrlo jasno definirali kriterije: da bi neki site bio Web 2.0, te da bi mogao ući u konkurenciju za nagrade, mora najmanje 50% svojeg posjeta dobivati kroz najmanje dva od ovih sadržaja: blog, wiki, servis koji koristi tagove, mashup temeljen na Googleovim, Yahooovim ili Live.com-vim zemljovidima, ajax, feedove ili društvenu mrežu. Nagrade su putovanje na edukaciju u Cambridge, dva tjedna oglašavanja na TechCrunchu, javno izlaganje projekta na e-Business Global Forumu, te tehnički materijal (što god to značilo).

Rok prijave na natječaj je 2. svibnja 2007, a mogu se prijaviti projekti iz bilo koje zemlje Europe (nije sasvim jasno misli li se na cijelu Europu, ili samo područje Unije). Stoga, ako imate site koji zadovoljava gornje uvjete, a još se niste prijavili, učinite to odmah. I svakako mi pošaljite razgednicu iz Cambridgea.

Piše Om Malik o komentarima na vijest da je Google objavio novi mashup servis, My Google Maps. Pročitajte cijeli njegov članak, ali citirat ću ključnu poantu:

The fundamental tenets of Web 2.0 or what I like to think of as the connected web are as valid as ever before, when Tim O’Reilly wrote his manifesto. However, innovators, entrepreneurs and even larger players have to take off the rose-tinted glasses, and worry about web giants’ ability to go from friend-to-foe almost overnight.

Komentari?