SoftWave

Brojni su pokušali definirati pojam Web 2.0, od njegovog autora Tima O’Reillyja nadalje, no nedavno sam naišao na definitivno najbolje objašnjenje tog pojma. Don Dodge piše kako ga je netko iz neke VC tvrtke upitao za definiciju pojma Web 2.0, a on je odgovorio: to su Web aplikacije, koje imaju 2 osnivača i 0 prihoda.

Šalu na stranu (iako u ovoj definiciji ima dosta istine), Donov post je zanimljiv jer donosi nekoliko zanimljivosti, uključujući i link na članak u Wall Street Journalu pod naslovom Investors to Web startups: Where’s the advertising?, koji pak zaključuje kako su venture fondovi najzainteresiraniji za projekte koji svoj poslovni model temelje na reklamama.

Savjetujem da svratite pozornost na Donovu analizu ove situacije, a posebice na alternativne modele koji su u nekim slučajevima daleko prikladniji od klasičnog oglašavanja. Don preporučuje da oglašavanje bude tek jedan dio sveukupnog poslovnog modela Web aplikacija, ali ne i jedini — jer dok projekti koji se temelje na njemu mogu, ako su uspješni, imati ogroman profit u odnosu na troškove, tek će manji dio projekata na taj način ostvariti adekvatnu zaradu. Umjesto toga treba se orijentirati na druge modele prihoda:

• Freemium je model u kojem nudite osnovnu, besplatnu uslugu, koju korisnici mogu unaprijediti kroz plaćene servise. Brojni sajtovi se baziraju na tom modelu: LinkedIn, Wild Apricot itd.
• Provizija je jedan od najstarijih modela, gdje za svaku transakciju sajtu ostaje određeni postotak. To je najčešće kod maloprodajnih sajtova kao što je Amazon.
• Pretplata je također klasičan model, iako sve rjeđe korišten u online svijetu. Njegov osnovni problem je što otežava fleksibilnost — ako povećate usluge, morate povisiti i pretplatu, a time dovodite u neravnopravan položaj stare i nove pretplatnike. Stoga je prikladniji za projekte kod kojih nema većih promjena usluga, kao što su online igre.

Modelima koje je Don naveo dodao bih i specifičan model kojeg nudi virtualni svijet Second Life. Kao i kod freemiuma, Second Life možete koristiti potpuno besplatno, bez ikakvog ograničenja, osim jednog: ako želite bilo što kupiti u virtualnom svijetu, morat ćete potrošiti stvaran novac (ili pak zaraditi virtualan novac na neki način).

Imate li još kakvu ideju za mogući poslovni model online aplikacija?

Nakon što jako dugo nije bilo programerskih tema, danas sam naletio na site kojem ću se često vraćati kad se želim nasmijati ili se jednostavno podsjetiti što znači biti programer.

Quotes for Software Engineers sadrži upravo ono što mu naslov kaže: gomilu citata o programiranju, softverskom projektiranju i srodnim temama. Čak i ako niste programer, ali surađujete s njima kao manager, klijent ili na neki sličan način, savjetujem da posjetite sajt i malo se educirate, a ovdje ću samo prenijeti moj omiljeni, klasični citat:

The first 90 percent of the code accounts for the first 90 percent of the development time… The remaining 10 percent of the code accounts for the other 90 percent of the development time.

Sasvim u skladu s brojnim inkubatorima o kojima sam pisao u zadnje vrijeme, neki dan (u Pasažu na popodnevnoj kavi) naletjeh na savršeno logičan idući korak: TV show The Next Internet Millionaire. Dakle, riječ je o nečemu što bi se moglo opisati kao “Paul Graham meets Donald Trump“.

Ukratko, okupili su dvanaest ljudi čiji opisi uključuju fraze tipa “with years of experience in a range of different industries, Debbie is an adventure-seeker with a compassionate heart for others” ili “his desire is to go beyond the traditional work environment and seize opportunities that can be leveraged to have a significant impact on his life and the lifes of others”, te će ih u stilu već poznatih reality showova podvrći nizu testova i zadataka, istovremeno ih educirajući (prvenstveno u marketingu, koliko vidim na sajtu).

Moram priznati da je svojevremeno sličan koncept i meni pao na pamet, ali sam zaključio da pravi Internet startupi (za razliku od ovih dvanaest pozera) ne bi bili zanimljivi publici. Moguće je i da sam pogriješio, sudeći po tome da je RockStartup potakao solidan interes (moram priznati da nikako da ulovim vremena da ih pogledam), a tu je i BBC-eva serija Dragon’s Den temeljena na sličnom principu, osim što je ovdje riječ o bilo kakvom poslu, a ne samo internetskom.

Kad već spominjem Dragon’s Den, ne mogu ne dotaknuti i njihovu hrvatsku inačicu, koju pod naslovom Zmajevo gnijezdo priprema producentska kuća Ocean Film. Moram priznati da ne znam kakva je sudbina te serije i u kojoj je fazi, jer je sajt već mjesecima nepromijenjen a za sezonu 2007 i dalje piše “U pripremi…”; a pomalo se brinem i za kvalitetu sadržaja, a naročito kvalitetne procjene projekata.

Za razliku od BBC-a, koji je angažirao uspješne poduzetnike koji su od nule izgradili uspješne tvrtke, naši “zmajevi” uglavnom su stariji menadžeri koji su većinu radnog vijeka proveli u starom sustavu (jedan od njih Tita naziva “jedan od mojih idola”) — jedini koji bi donekle odgovarao opisu self-made poduzetnika je Hrvoje Prpić, suosnivač HGspota, s tim da čak niti on ne pripada proizvodnom biznisu bilo koje vrste.

Kao što sam već pisao, za razliku od ovih naših krajeva gdje je ljetna omara izlika za sveopće mrtvilo, startupi u svijetu rade punom parom. To se najbolje može vidjeti na primjeru brojnih startup inkubatora koji su se pojavili u posljednje vrijeme: osim Seedcampa, koji je u nedjelju završio natječaj za startupe i sad od preko 260 kandidata odabire 20 najkvalitetnijih koji će prisustvovati startup tjednu u Londonu, ovih su dana i Y Combinator i TechStars objavili detalje o svojim štićenicima.

Osim što koncept ovakvih inkubatora smatram vrlo pozitivnim, jer pomaže poduzetnicima u onoj najranijoj fazi kad su obično prepušteni samima sebi, ovakve liste su vrlo dobro štivo za svakog tko se upušta u vode Web poduzetništva jer, osim što pokazuju što radi konkurencija, ukazuju na suvremene trendove koje bi se možda isplatilo slijediti. Na primjer, u posljednje vrijeme vidimo sve veći broj aplikacija pisanih za Facebook — po mom mišljenju to je vrlo zanimljiv trend, jer ukazuje na nešto što su i Microsoft i Google odavno shvatili i što se stalno iznova potvrđuje: najbolji način da tvrtka postane velika i značajna jest da korisnicima pruži platformu, na kojoj će samostalno moći graditi. Dosad smo vidjeli Web kao platformu, a sad se pojavljuju nove platforme koje omogućuju stvaranje vlastitih aplikacija.

Blognation Germany — inače dio lanca tehnoloških blogova o kojem ću uskoro nadam se imati više za reći — jučer je najavio projekt njemačke investicijske tvrtke BV Capital. Projekt pod naslovom StartupVergnuegen temelji se na vrlo jednostavnoj ideji (koja je i meni već ranije pala na pamet), a to je custom Google Maps zemljovid na kojeg možete unijeti vlastiti startup, VC fond ili bilo što povezano s njima.

Tvrtke se mogu pregledavati tako da se pusti animacija, no mislim da će to čim broj unesenih tvrtki naraste postati nepraktično; u tom slučaju u dnu zemljovida postoji link “Show all companies”. Naravno, možete i dodati svoj startup (ili VC fond ako ga imate ) što svakako preporučujem.

U jučerašnjem postu sam više reda radi ubacio linkove na Investopediu, pa sam se sjetio da već dugo nisam spomenuo nijedan novi poslovni resurs. Ukratko, Investopedia je prava online enciklopedija investicija, korisna bez obzira želite li oploditi vlastitu ušteđevinu kroz fondove i dionice, ili pak posjedujete startup kojem je potreban vanjski kapital za uspješan razvoj. Najbolje ju je koristiti tako da svaki pojam na koji naiđete u literaturi i online upišete u tražilicu, a zatim pratite linkove koji pojašnjavaju vezane pojmove. Osim čisto enciklopedijskih objašnjenja mogu se pronaći i detaljniji članci koji dublje pojašnjavaju određene teme.

Upravo sam otkrio da je u pripremi Zakon o elektroničkim komunikacijama, te su povodom toga nedavno donesene Smjernice za izradu novoga Zakona o elektroničkim komunikacijama. Smjernice se mogu naći na sajtu Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, a u javnu raspravu se uključio i CARNet, odnosno njegova DNS služba, svojim komentarom.

Marko na Bizniblogu prenosi Davida Askaripoura, koji koji se pita How Much $$$ Would It Take You to Stop Being an Entrepreneur?

Upravo sam nedavno jednom od naših poduzetnika (mnogi ga znate) postavio vrlo slično pitanje kad je razmišljao o tome koliki udio dati jednom zainteresiranom investitoru. Pitao sam ga otprilike: “Koliko bi tražio da se sasvim odrekneš svih onih planova koje imaš sa svojim startupom?” Bio je prilično iznenađen: “I to je sve?”

Kod određivanja vrijednosti startupa nema nekih objektivnih izračuna, procjena vrijednosti itd. Kod tvrtki koje uspješno i stabilno posluju već godinama postoje neke metode i parametri kojima se može procijeniti “objektivna” vrijednost tvrtke ili njenih dionica — o čemu će više znati kolega Cartmann — no kad je riječ o tvrtki koja ima zanemarive (ili nikakve prihode), ili čak niti ne postoji kao pravni entitet nego je samo Web projekt na nekom shared serveru, nikakve brojke — potencijalni klijenti, ciljano tržište, planirani prihod… — ne mogu realno iskazati stvaran potencijal. Ne samo da je nemoguće predvidjeti hoće li neki projekt kroz šest ili dvanaest mjeseci imati iks tisuća ili milijuna korisnika, ili će ga pak Google otkupiti za 1,6 milijardi nečega, već je teško predvidjeti čime će se za to vrijeme taj startup uopće baviti (moj omiljeni primjer: autori Flickra su krenuli razvijati online igru, pa im je zatrebao način da igrači među sobom razmjenjuju slike).

Jedino što startup ima jest vizija njegovih osnivača, i njihova odlučnost i sposobnost da tu viziju i ostvare (mali podsjetnik: pogledajte slogan ovog sajta, na vrhu desno). Stoga jedini tko može odrediti vrijednost tog startupa i jesu sami osnivači, i to tako da odgovore na pitanje iz drugog pasusa ovog teksta. Pritom se mora biti ozbiljan i realan — često znamo reći “ma ne bih to dao ni za milijardu dolara”, što svi znamo da je vrlo rijetko istina ako se ne radi o vlastitoj djeci — jer iznos koji kažu predstavlja vrijednost 100% udjela u njihovom startupu, a potencijalnim investitorima trebaju ponuditi udio proporcionalan onome što žele uložiti. Npr. ako se svog projekta ne bi odrekli za manje od milijun dolara, a netko vam ponudi sto tisuća, realno je dotičnom investitoru ponuditi 10% udjela (kako je ovdje riječ o pre-money valuaciji ti postoci bi u praksi varirali, no to je tema za neki drugi članak).

Naravno, moguće je da ne možete naći investitora koji bi bio spreman prihvatiti takvu valuaciju, no to ne znači da ste pogriješili. Ako ste realno sagledali mogućnosti i svoj osobni drive da izgurate taj projekt, vrlo je vjerojatno vaš iznos realan — jedino je potrebno još truda da druge u to uvjerite. A najbolji način da to učinite — osim ako ste iskusan serijski poduzetnik koji za sobom ima nekoliko uspješnih startupa — jest da napravite koliko god više možete sami, bez vanjske investicije. A što više napravite, to će i vaš angažman u cijeloj priči biti dublji i odgovor na pitanje s početka će biti sve veća cifra.

Kao što sam nedavno najavio, u ponoć 12. kolovoza zatvoren je natječaj za prijavu na Seedcamp, inkubator startupa u organizaciji Saula Kleina i drugih europskih investitora i poduzetnika.

Organizatori su upravo objavili da se na ovogodišnji natječaj prijavilo preko 260 startupa iz 40 zemalja, odnosno da citiram službeni blog (s označenim zemljama iz naše regije):

We’ve had applications from at least 40 countries around the world, including: Uruguay, Finland, Russia, Austria, Cyprus, Romania, UAE, Ukraine, Poland, Czech Republic, Slovenia, Singapore, Turkey, Spain, Poland, Germany, France, Italy, Portugal, Denmark, Israel, Croatia, Malaysia, Hungary, Serbia, Lithuania, Switzerland, Ecuador, India, Latvia, Netherlands, Germany, South Africa, Norway, Belgium, China, Argentina, Bulgaria, the UK and even the good old USA.

Osobno me prije svega zanima tko se prijavio iz naših krajeva — zasad znam jedino za ekipu iz Limunda — pa pozivam one koji su se prijavili da mi se jave. Ja sam se isto registrirao na siteu, no prijavu nisam poslao jer je moj projekt još dosta daleko od upotrebljivosti.

Sad je na redu čekanje do 24. kolovoza kad bismo trebali znati kojih 20 prijava je odabrano za sudjelovanje u Seedcamp tjednu koji će se održati od 3. do 7. rujna u Londonu. Držimo palčeve svim prijavljenima, i nadamo se da ćemo uskoro čuti više novosti.

Izgleda da je i mene uhvatila sezona kiselih krastavaca, pa sam malo prorijedio postove kakve najviše volim na ovom sajtu, a to su informativni i edukativni članci na temu Weba, businessa i startupa. No u zadnje vrijeme sam pronašao nekoliko zanimljivih i korisnih sajtova, pa da ne nastane potpuno mrtvilo napisat ću riječ-dvije o njima.

Neki dan sam prosijavao folder s linkovima koje sam prikupio u zadnjih godinu-dvije no nisam ih stigao klasificirati kako spada, i između ostaloga ponovo sam naletio na site Tvrtka.biz. Osnovni cilj tog sajta je pružiti sve moguće resurse i informacije na temu pokretanja i vođenja poduzeća u Hrvatskoj, a prije svega je namijenjen početnicima koji žele imati što više informacija prije nego se bace u poduzetničke vode.

Temeljni sadržaj na siteu je niz savjeta i uputa na temu obrta, d.o.o.-a i razlike među njima, kao i brojni općeniti savjeti i upute, a tu je i mnoštvo korisnih linkova, te cjelokupni tekstovi bitnih zakona i pravilnika. Site se koliko vidim nadopunjava novim sadržajima (iako uz članke nema datuma, pa ne mogu procijeniti koliko su te nadopune redovite), a kao glavni nedostatak naveo bih nepostojanje RSS-a kojim bi se moglo pratiti nove tekstove.

Sve u svemu, site je vrlo zanimljiv i koristan. Naravno, ne može zamijeniti kvalitetnog pravnika — naročito ako vaša tvrtka ima više osnivača — no zahvaljujući njemu možete na jednom mjestu riješiti mnoge dileme prilikom pokretanja tvrtke.