SoftWave

Vesela mi je dužnost najaviti ovogodišnji Web.Start, koji će se održati 8. i 9. svibnja 2008. u Zagrebu; točnu lokaciju još moramo potvrditi. Sve najave i listu predavača možete pratiti na službenom sajtu.

Popularity: 39% [?]

In theory, there is no difference between theory and practice. But, in practice, there is.
– Jan L. A. van de Snepscheut

Bloger Startup Caffe je upravo objavio novi članak pod naslovom Opasnosti za hrvatske startup poduzetnike 2, u kojem me počastio preporukom čitateljima da pročitaju moj članak Kako financirati Web startup. To mi laska, ali me i potaklo da napišem par riječi o nečemu o čemu već neko vrijeme razmišljam.

Na listi najpopularnijih članaka na ovome sajtu uvjerljivu većinu čine oni koji sadrže neke konkretne savjete i informacije korisne startupima: gore spomenuti govori o izvorima financija, uvjerljivo najpopularniji Magla svuda, magla oko nas detaljnije razrađuje tu temu investiranja i povrata investicija, a u istom tonu ide i Vlasništvo. Međutim, dok ih čitate važno je imati na umu ono što sam napisao u odgovoru na Mariov komentar na Maglu:

“Stručnjakom” me ne čini ništa, niti se takvim smatram — uvjeren sam da i kod nas ima mnogih koji znaju više od mene, kako u teoriji tako i u praksi. A još manje mislim da moje — ili bilo čije, kad smo kod toga — savjete treba slijediti bez ikakvog pogovora. […] Iza sebe imam niz projekata koji iz različitih razloga nisu uspjeli, i upravo ti projekti su mi donijeli najviše znanja i iskustva. […] Ja se ne zadovoljavam površnim znanjem o onome što radim, već kad me nešto zanima u to se udubim i naučim sve što mi je potrebno, i još pride.

Dakle, većina savjeta i uputa s ovog sajta čisto je teorijske prirode, i dolaze iz raznih izvora koje sam prikupljao kroz godine. Tu su prije svega razni Web sajtovi krcati informacijama, kao i razne knjige iz područja startupa — već sam ovdje spominjao Kawasakijevu knjigu The Art of the Start. Ali čak i te knjige i sajtovi predstavljaju kondenziranu, izvedenu teoriju, koja može ali i ne mora biti primijenjiva u individualnom slučaju; oš uvijek, najbolji način učenja je iskustvo, vlastito ili tuđe.

Već nekoliko tjedana čitam jednu od najboljih knjiga koju bilo koji potencijalni osnivač startupa — prije svega na području informatičke tehnologije, ali i općenito — može nabaviti. Čak je i Art of the Start, čiji su savjeti vrlo konkretni i precizni, te korisni većini poduzetnika, u osnovi obrađen i prerađen — ali Founders at Work sadrži iskustva osnivača 32 tehnološka startupa u njihovom najsirovijem obliku.

Autorica Jessica Livingston — inače partnerica Paulu Grahamu u tvrtki Y Combinator — dala si je truda i napravila intervjue s navedenim osnivačima, među kojima se nalaze imena kao što su Steve Wozniak, Ray Ozzie, Philip Greenspun, Joel Spolsky i David Heinemeier Hansson (OK, pričekat ću trenutak da RoRovci odrade svoj ritual na spomen ovog imena ), dok opisane tvrtke uključuju PayPal, Hotmail, Apple, Excite, Lotus, Yahoo, Research in Motion, Gmail, TiVo, Flickr, Adobe, Firefox i Lycos.

Jednostavno nema načina da opišem osjećaj koji me preplavljuje dok čitam iskustva ljudi koji su osobno prošli kroz sito i rešeto pokretanja startupa. Toliki broj intervjua osigurava i veliku raznolikost, kako u iskustvima tako i u krajnjim rezultatima. Neke tvrtke su propale, a neke su prodane ili izašle na burzu; neke su imale stabilan, siguran rast bez većih potresa, a neke su umalo propale prije nego što su uspjele. Ali svugdje ćete naići na čista, neobrađena, izvorna iskustva osnivača. Moram priznati da je ovo prva knjiga za koju mi je žao da nemam običaj šarati po stranicama knjige koje čitam, jer svako toliko nailazim na pasus koji bih rado podvukao i stranici napravio “uho” da je lakše mogu pronaći kasnije. Primjerice, evo pasusa na kojem sam u ovom trenutku prekinuo čitanje, a u kojem James Hong, pokretač servisa HOT or NOT odgovara na pitanje što bi savjetovao novim poduzetnicima:

The biggest roadblock to the entrepreneur are liabilities in your life. It’s not whether or not you can be a good entrepreneur, it’s whether you have to make a mortgage payment or support other people.

Experience will come when you face certain problems and live through them. And the best way to do that is to put yourself squarely in the path of those problems.

Suvišno je i reći da knjigu ne čitam po redu, već nasumce odabirem poglavlja i još sam daleko od kraja. Ali jednu stvar mogu reći za kraj: ako ikad posumnjate u sebe u pogledu svog startupa, otvorite bilo koje poglavlje i pročitajte ga. Ova sirova iskustva imaju toliku snagu da su mi pomogla da se konačno fokusiram i pokrenem svoj vlastiti startup.

Popularity: 43% [?]

Dugo nisam dodavao nove sajtove u rubriku poslovnih resursa, no danas sam naišao na izuzetno zanimljiv link koji će mi uzeti dosta vremena dok ga cijelog proučim.

‘Get Venture’ by Mark Peter Davis je u osnovi blog, no dosta neobičan: Mark je uzeo na sebe zadatak da napiše, kako je sam naveo, poduzetnički priručnik za prikupljanje venture kapitala. Dosad je već napisao gomilu tekstova prema tom cilju, a na početnoj strani sajta pronaći ćete i listu članaka koje se tek sprema napisati.

Od onih napisanih, meni je osobno najzanimljiviji onaj pod naslovom The Longtail Of Venture: Why Some Companies Will Continue To Need VC And Other Won’t, no on je ujedno i najopćenitiji — mnogima će zanimljiviji biti konkretni savjeti o suradnji i odnosu prema VC fondovima.

Popularity: 45% [?]

Da ne moram stalno najavljivati evente, od danas Web site udruge Initium ima novu stranicu posvećenu najavi događanja iz područja Weba i startupa.

Popularity: 44% [?]

U komentaru na prethodni post pitao me Borja:

ne kužim što te točno zasmetalo i zašto bi trebao šutjeti

Moj odgovor je, naravno, prerastao u litaniju, pa ga evo ovdje u cjelini:

@Borja: Zasmetalo me korištenje jednog termina za nešto drugo, kao i implicitno svrstavanje u tabore. A šutjeti ne bih trebao, ali sam u trenutku pisanja očekivao da će me napasti pripadnici nekog tabora.

U principu, shvatio sam da se pojavilo određeno “taboriziranje” cijele priče oko “Weba 2.0″ i startupa. S jedne strane su oni koji su ili uspjeli sa svojim projektima, ili im oni relativno dobro napreduju, pa se osjećaju sposobno i posebno — nazovimo ih “insajderima”. S druge su strane pak oni koji nisu uspjeli, no još i više oni koji nemaju ni hrabrosti ili znanja uopće i pokušati — nazovimo ih “autsajderi”.

Svaka čast iznimkama koje ne spadaju ni u jedan od ova dva tabora, no svakog sam dana svjedokom — kako na svjetskoj sceni tako i kod nas — sukoba između tih grupa. Insajderi se smatraju boljima i pametnijima, dijele jedni drugima i cijelom svijetu pametne savjete i općenito sebe vide kao određenu elitu; s druge strane, autsajderi rade parodije na klasične hitove i općenito koriste svaku priliku da bi se narugali insajderima, naročito kad im ovi daju municiju u obliku nekog pretjeranog buzzworda.

(op. a.: Da preduhitrim komentare, savršeno sam svjestan da gornja definicija i mene svrstava u kategoriju “insajdera”, i otvoreno ću priznati kako sam svjestan da sam nerijetko nastupao upravo na način kakav sad spočitujem toj grupi. Mea culpa, čovjek se uči dok je živ.)

Dakle, to je očita ljudska tendencija da se svrstavaju u tabore i smatraju “boljima” od ostalih. U ovom slučaju, insajderi su “establishment”, oni su uspješni i rade “ispravnu stvar”, i to ih čini “boljima”; s druge strane autsajderi su buntovnici, oni idu kontra “ustaljene misli”, oni su manjina koja vidi kako je većina zabludjela i to ih, naravno, čini boljima (iako su u ovom slučaju često upravo oni u većini, naročito u ovim našim krajevima gdje se uspjeh kažnjava).

A možda samo starim i postajem pretjerano ciničan.

Popularity: 47% [?]

U zadnje vrijeme se Internetom viralno proširio filmić pod naslovom “Here Comes Another Bubble” — kojeg neću prenositi jer su to kod nas već napravili Borja, Toni i Senko — a kojeg komentari opisuju kao “bolno istinitog”.

Vjerojatno bih trebao šutjeti, ali ne mogu da ne komentiram. Kao prvo, spot je zabavan i viralan, tekst je simpatična zafrkancija na melodiju odličnog klasika “We Didn’t Start the Fire” (čiji parodijski potencijal su već odavno uočili naši Dino i Boris), no osobno imam problem s činjenicom da autor uporno miješa pojmove. Konkretno, glavna tema pjesme je “bubble”, koji se u svjetskoj informatičkoj industriji dogodio na prijelazu stoljeća; no istovremeno se implicira da nam dolazi novi “bubble” i to ilustrira brojnim primjerima od privatnog Googleovog mlažnjaka do preskupih kuća.

Mnogi nisu svjesni, ali bubble je pojam iz ekonomske znanosti i daleko je stariji ne samo od dotcomova i Interneta, već i računala općenito, pa čak i modernog industrijskog doba. Već u XVII. stoljeću, u vrijeme kad je moderni kapitalizam bio na ranom stupnju razvoja, u Nizozemskoj se dogodila čuvena manija za tulipanima, kad su se za lukovice rijetkih varijanti tulipana moglo dobiti i 6000 florina (za usporedbu, prosječni godišnji prihod u to doba iznosio je 150 florina). Nakon te prve zabilježene manije svjedoci smo brojnim kasnijim primjerima bubblea, od kojih je čuveni “dotcom bust” samo jedan od novijih i većih.

Ekonomski balončić ističe se po nekontroliranom ulaganju investitora bez realne promjene i procjene vrijednosti tvrtki ili dobara u koje se ulaže, uz uvjerenost da će trenutačni tržišni uspon trajati vječno i svima donijeti prosperitet. Naravno, takve investicije povlače za sobom druge i tako se stvara zatvoreni krug koji samo povećava balon, do trenutka kad mehanizmi tržišta ne učine da se sve naglo vrati na svoju realnu vrijednost. Najbolji pokazatelj balona jest kad tvrtke koje se investira troše novac na sve drugo osim na razvoj vlastitog poslovanja i proizvoda, što i jest svrha investicija: tako smo u vrijeme dotcoma bili svjedoci ekstravagantnim tulumima, kupovanjima Ferrarija za djelatnike koji dovedu 10 drugih djelatnika itd.

Ono što je ključno u cijeloj priči jest da je jedan od preduvjeta balona otvoreno tržište — čak su se i lukovice tulipana u Nizozemskoj jedno vrijeme prodavale na burzi. Konkretno, u slučaju dotcoma ulogu tog tržišta odigrale su američke dioničke burze, a prije svega NASDAQ, na kojem je kotirala većina tehnoloških i dotcom tvrtki. No da bi neka tvrtka kotirala na burzi mora napraviti IPO, što obično rade već uspješne, stabilne tvrtke kad trebaju prikupiti dodatna sredstva (kao što možemo vidjeti u domaćim primjerima Magme, Atlantic Grupe i uskoro Optima Telekoma); međutim, u to su vrijeme mnoge tvrtke narasle umjetno, bez stvarne vrijednosti, te izašle na burzu a da nisu za to imale pokriće osim venture ulaganja. Zahvaljujući burzi njihove su se dionice napuhale, i kad je burza pala vlasnici tih dionica su naglo ostali na suhom.

Ovaj novi uzlet kojem smo svjedoci i kojeg gore spomenuta pjesma proziva “novim bubbleom” ima sasvim druge značajke, i ne pokazuje gotovo nikakve sličnosti s dotcom balonom. Prije svega, vrlo malo tzv. “Web 2.0″ tvrtki je dosad izašlo na burzu — jedini igrači u tom području koji su na burzi svoj su IPO imali već odavno: Yahoo! 1996, Google 2004, a Microsoft čak 1986. Činjenica je da smo svjedoci povećanih investicija i akvizicija Web i IT tvrtki, no, praktički sve su se odigrale mimo burze, direktnom nagodbom s vlasnicima, a to posebice vrijedi za firme čije logotipe možemo vidjeti u spotu: FeedBurner, YouTube, Skype i aQuantive. Također je činjenica da cijena tih tvrtki vrtoglavo raste, od 1,7 milijardi USD za YouTube do 6 milijardi koliko je Microsoft platio za aQuantive; Facebook je pak posebna priča, jer njegovih 15 milijardi nije njegova cijena — to je samo izračun njegove vrijednosti na temelju iznosa kojeg je Microsoft platio za svega 1,6% udjela u vlasništvu.

Treba imati na umu da su svi ovi vrtoglavi iznosi rezultati korporativnih analiza i pregovora, a ne impulsnog kupovanja kakvo je moguće na burzi. Jasno, to ne znači da korporacije ne mogu pogriješiti i da nisu u nekim slučajevima platile previše, ali kod ovakvih kupovina nije razlog samo sudjelovati u o dobiti kupljene kompanije, već su često u igri i neki drugi razlozi. Tako npr. neka tvrtka može kupiti drugu kako bi se riješila konkurenta, ili kako bi uvela neki novi proizvod u vlastitu ponudu (kao kad je Yahoo! kupio Upcoming.org), ili su u igri neki posebni razlozi; tako je Google dao 1,6 milijardi za YouTube kako bi osigurao vlastitu dominantnu poziciju na tržištu Web videa — ne samo zbog potencijalne zarade, već i zbog mogućnosti utjecanja na neminovne sudske procese.

No, uzevši ovo gore u obzir, pjesma ima jednu dobru poantu, a to je zafrkavanje sa silnom medijskom i blogerskom pomamom i interesom za nove projekte, tehnologije i startupe. No, to nisu pokazatelji bubblea — za to postoji vrlo jasan termin, a to je buzz. Sasvim ću se složiti da je buzz oko tih web tehnologija vrlo napuhan i često može djelovati pretenciozno. Ali, nužno je razlikovati bob od popa, i stvari nazvati pravim imeno.

Popularity: 51% [?]

S velikim veseljem imam čast najaviti prvi BarCamp u Hrvatskoj, koji će se održati u srijedu, 5. prosinca 2007. godine od 14 do 21 sat u Sivoj i Bijeloj vijećnici Fakulteta za elektrotehniku u računarstvo (popularno FER-a) u Zagrebu, Unska 3.

Upravo sam ustanovio da je moj prvi tekst o BarCampu na ovom siteu objavljen 9. studenog prošle godine, odnosno prije gotovo u dan godinu dana. Čekanje se isplatilo, i pozivam sve koji ovo čitaju da u što većem broju dođu na prvi event ovog tipa ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji.

Službeni site možete pogledati na barcamp.ini.hr, a događaj je najavljen i na službenoj stranici projekta. Registracija je besplatna, osim što se od svakog posjetitelja očekuje da na neki način doprinese eventu — recimo održavanjem prezentacije, sudjelovanjem u panel diskusiji ili na neki drugi način — ali je broj mjesta ograničen, pa vas pozivam da se prijavite što prije.

Popularity: 54% [?]

Iako logotip u sidebaru s desne strane to već neko vrijeme pokazuje, nikako da najavim otvaranje novog sitea udruge Initium, na adresi ini.hr. Ako postoji netko (od onih koji prate ovaj blog) tko još nije upoznat, ova udruga — punim nazivom Udruga za poticanje softverskog i online poduzetništva “Initium” osnovana je početkom ove godine s ciljem da promovira razvoj domaće i regionalne kulture startupa, a prvi veći projekt kojeg je realizirala bila je konferencija Web.Start u svibnju.

Iako zasad još dosta štur, sadržaj ovog sajta polako će se popunjavati, najavljujući brojne aktivnosti i projekte koje Initium priprema za kraj ove i cijelu iduću godinu. Središnji element svakako je kolaborativni blog, gdje ću vjerojatno u skorije vrijeme sasvim prebaciti objavljivanje novih materijala — a ako biste i sami željeli pisati o temama startupa i poduzetništva, slobodno se javite. Pored toga uskoro će ovdje biti i detaljne informacije o članstvu u udruzi — prava, obaveze, iznos članarine, kao i obrazac za uplatu članarine putem Interneta.

Popularity: 54% [?]

Već sam u nekoliko navrata nabrajao modernu varijantu startup inkubatora — ili hatcheryja — koji se u SAD i Europi pojavljuju u sve većem broju. Prvi je bio Y Combinator, a slijedili su ga Tech Stars, YEurope! i Seedcamp; no lista tu ne staje već se kontinuirano širi, tako da razmišljam o tome da prestanem najavljivati pokretanje novih i otvorim posebnu rubriku linkova u sidebaru.

Osnovna svrha ovog teksta jest da si očistim desktop na kojem su se već polako nagomilali linkovi na nove inkubatore, te da skupim na jedno mjesto sve za koje trenutno znam. Prije svega, treba spomenuti da su u potragu za novim zanimljivim startupima počeli kretati i veliki igrači. Nakon snažnih venture fondova kao što su 3i i Index Ventures — a kojima je pronalaženje startupa ipak temeljni posao — svoje inkubatore su pokrenule i neke od legendi tehnoloških inovacija. Tako je čuveni Xeroxov Palo Alto Research Center — poznatiji kao PARC, a iz kojeg su proizašli temelji moderne informatike kao što su računalni miš, grafičko korisničko sučelje, Ethernet, objektno programiranje i laserski pisač — pokrenuo program Startup@PARC kroz koji će odabranim projektima i tvrtkama pružiti svoju zavidnu tehnološku i stručnu pomoć. Drugi primjer je Amazon, koji kroz program AWS Start-Up Challenge traži kvalitetna rješenja koji koriste njihovu AWS platformu.

Pored ovih ozbiljnih inicijativa, pojavljuju se i drugačiji načini traženja novog Googlea ili YouTubea. Iako sam u početku bio skeptičan prema projektu startup vikenda, izgleda da je inicijativa postigla određenu kritičnu masu i proširila se na brojne gradove (u SAD-u i Kanadi, a uskoro preskače i Atlantik), a pojavljuju se i konkretni rezultati. U smjeru reality programa ide inkubatorski projekt You Be the VC, čije će pobjednike odabrati posjetitelji sitea glasovanjem na temelju video prezentacija kandidata, dok je The Next Internet Millionaire punokrvni reality TV na temu Internet startupa. U ovom smjeru ide i naš konj za utrku, TV emisija Zmajevo gnijezdo (ustvari licenca izvorno japanske serije Dragon’s Den), iako ona nije usmjerena isključivo na Internet ili Web projekte, a osobno smatram da žiriju nedostaje ljudi s iskustvom u proizvodnim projektima.

Pored inkubatora, svjedoci smo i pojave raznih događanja koje pružaju priliku startupima da prezentiraju svoje projekte. Pored već tradicionalnog DEMO eventa (čija se europska verzija upravo danas održava u Münchenu), nedavno je veliku medijsku pažnju privukao i TechCrunch40. Uskoro je na rasporedu i European Tech Tour Web & Communities Summit sa sličnim ciljem, a naš pandan tome se može pronaći u natječaju Vidi e-novation award.

Popularity: 54% [?]

Iako je u zadnje vrijeme kod nekih ljudi popularno stavljati seksualne aluzije u naslove postova , ova riječ iz naslova nema nikakve veze s reproduktivnim funkcijama, već je nespretan pokušaj prijevoda engleske riječi “raise”, kojom se (između ostalog) opisuje aktivnost prikupljanja financijskih sredstava, recimo za Web startup.

Izgleda da su se zvijezde baš nekako poklopile posljednjih dana, tako da su se u virtualnom svijetu povele vrlo zanimljive teme vezane uz startupe, njihovo financiranje i razvoj općenito. U našoj regiji sve je započelo izvještajem Gorana Pilipovića s nedavno održane konferencije FOWA Expo u Londonu, a koja je u dva dijela objavljena na Biznisblogu. Mene je dio tog izvještaja potakao na razmišljanje o cijeni startupa kod nas, koje je rezultiralo člankom Cijena, a na koji je uslijedio niz komentara, što u samom članku a što okolo po Internetu, pa su svoje reakcije imali Goran, Vladimir, Sandra, DevProTalk forum, pa i ja sâm još jednom.

Otprilike u isto vrijeme, i s gotovo istim povodom, povela se slična rasprava na svjetskoj sceni. Ovaj put je povod bio nastup Paula Grahama na FOWA Expu, a čiji integralni tekst možete pročitati na njegovom siteu (i svakako preporučujem). Taj je tekst izazvao velik followup čak i ljudi koji nisu bili na konferenciju, no možda je najzanimljiviji onaj samog Paula, koji je opisao reakciju na njegovo predavanje i nadopunio ga vlastitom reakcijom na reakciju. Ryan Carson — glavni organizator FOWA Expa i osoba koja je skočila na Paulovo predavanje — dao je svoje viđenje cijele stvari, povlačeći opet cijeli niz komentara i odgovora. Ovo je dosta linkova, koje preporučam da pročitate kad ulovite malo vremena, ali ukratko radi se o tome da je Paul opisao svoje viđenje budućnosti startupa, uključujući i stav da na svijetu postoje određeni “startup hubovi”, odnosno gradovi i regije u kojima je lakše razviti startup nego drugdje (prije svega misleći na Silicijsku dolinu). Ryanova reakcija je bila da to nije točno, i da danas sve više startupa može nastati bez obzira na lokaciju, pa čak i bez obzira na vanjsku investiciju, bootstrapajući se do uspjeha.

A uglavnom nevezano za ove dvije diskusije, istovremeno se pojavio niz postova i članaka koji na neki način analiziraju trenutačnu situaciju na području investicija u startupe. Pa tako VentureBeat donosi analizu When seed funding is better than Series A (s kojim je zanimljivo usporediti godinu dana star Do you believe in angel investing?), dok Read/Write Web razmišlja o tome koji bi bio New VC Model For Small Scale Financing.

Da vam pojednostavim priču, sva ova silna diskusija svodi se na osnovno pitanje: kako financirati startup. Rasprava na DPT-u, iako puna nesporazuma i nedefiniranih pretpostavki, pokazala je da postoji svojevrstan jaz između zagovaratelja dva modela; i kad bolje razmislimo, iako sam svojedobno naveo nekoliko mogućnosti izvora financija, možemo vidjeti da se sve svodi na ta dva modela.

Da pojednostavimo stvari, nazovimo prvi model “investiranje”, a on podrazumijeva da neki investitor uloži određenu sumu novca koji se onda troši na razvoj, marketing i druge stvari sve dok jednog dana startup a) ne postane profitabilan, b) bude prodan nekom većem igraču ili c) propadne. Za drugi model ću upotrijebiti uobičajen engleski naziv “bootstrapping”, koji pak opisuje model u kojem tvrtka postaje profitabilna što je moguće ranije, financirajući dalji razvoj iz vlastitih prihoda.

Nekako sam stekao dojam da ova dva modela jako polariziraju ljude, pa s jedne strane imamo one sa stavom da se ništa ne može napraviti bez da se novac ima unaprijed, te one koji kažu kako novci neće pasti s neba nego ih prvo treba stvoriti. Naravno, u pravu su i jedni i drugi, ali mislim da bismo morali definirati neke temeljne postavke.

Kao prvo, nisu svi startupi jednaki. Postoji cijela paleta poslovnih modela i aplikacija na kojima se startupi mogu temeljiti, i svaka ima neke drugačije potrebe i mogućnosti. Ako se fokusiramo na Hrvatsku, možemo reći da se ovdašnji startupi dosad svode na svega nekoliko tipova:

1. Portali: Općeniti informativni sajtovi s vijestima i drugim člancima na neku određenu temu ili općenito. Njihov poslovni model se uglavnom svodi na oglašavanje, a rekao bih kako su u Hrvatskoj posebno popularni. Primjeri: Idesh!, Monitor, Net.hr, Index i još bezbroj drugih, većih i manjih.
2. Servisi: Jasno definirane aplikacije koje povremeno ili redovno koristi širok niz korisnika. Njihov poslovni model može biti vrlo širok: oglašavanje, pretplata, često veza s nekom offline djelatnošću, a često i nemaju poslovnog modela. Primjeri: Naslovnica, Skarabej, MojPosao, KupiProdaj, Tulumarka, Aboogy, Deskload itd.
3. Aplikacije: Često nazvan i SaaS, ovaj model predstavlja aplikacije koje rješavaju složene poslovne i privatne probleme. Ponekad je teško odrediti granicu između aplikacija i servisa, ali ja bih rekao da se servisi mogu koristiti casually, neredovito i prema potrebi, dok se aplikacije koriste redovito i s vrlo jasnom koristi. Poslovni model je ovdje obično prodaja licenci, ili pak mjesečna pretplata korisnicima, ovisno o načinu distribucije. Primjeri: activeCollab, Polar Help Desk, Trexmark itd.

Jasno, to podrazumijeva i da nisu svi modeli financiranja pogodni za sve startupe. Recimo portali i neke usluge su idealni kandidati za bootstrapping, jer imaju relativno male početne troškove i mogu relativno brzo početi donositi prihode. Aplikacije, s druge strane, obično zahtijevaju da budu razvijene do određene točke prije nego što se mogu početi komercijalno koristiti, što na neki način treba financirati. Odličan primjer je activeCollab — bilo je potrebno dvije godine razvoja prije nego je aplikacija dosegla razinu da može izaći na tržište. Te dvije godine nije bilo nikakvih konkretnih ulaganja, ali je Ilija sve radio u slobodno vrijeme, što je isto određen vid investicija.

Ovdje sad dolazimo do druge bitno postavke, a to je da svaki startup ima svoju cijenu, bez obzira na model kojim se financira i bez obzira na stvaran iznos kuna/eura/dolara/ngultruma koji će stvarno biti potrošen. To je cijena svih onih resursa koji trebaju biti aktivirani tijekom razvoja, bio to ljudski rad, razna oprema, hosting i druge usluge ili troškovi marketinga. U stvarnosti se mnogi od tih troškova mogu na ovaj ili onaj način uštedjeti — developeri će raditi bez naknade ili uz značajan popust, prijatelj će nam pokloniti hosting itd — ali ta cijena je uvijek prisutna. Iako to možda unaprijed tako ne izgleda, nedefiniranje svih elemenata može rezultirati velikim problemima kasnije, posebice ako se — u slučaju uspjeha — zaboravi na ljude koji su na ovaj ili onaj način pomogli. Zato je poželjno voditi računa o vrijednosti svih takvih “ušteda”; narod ne kaže bez razloga “čist račun, duga ljubav.”

Kad se cijela stvar pogleda s određenim odmakom, vidjet ćemo da svaki startup ima svoje investitore, bili oni institucionalni — venture fondovi, angeli itd — ili ne. Neki put ćemo investirati sami — npr. svoj rad dok razvijamo aplikaciju, ili ako s prijateljem dogovorimo da nam napravi dizajn dok ćemo mi njemu isprogramirati neki njegova sajt, ili ćemo prodati naslijeđeni stan i preći u podstanare, a novac od stana investirati u fondove i koristiti za financiranje svih onih usluga koje ne znamo realizirati sami — a neki put ćemo pronaći partnera ili vanjskog investitora koji će uložiti svoja sredstva.

Ovaj sad već predugi post završit ću rečenicom iz svježeg posta Business Pundita, koji opisuje The Irony of Raising Money For a Startup, a rečenica podjednako vrijedi za pronalaženje kako investitora tako i partnera:

I think it’s really like dating - finding someone who wants what you want is much better than trying to change someone who you like, but wants different things.

Popularity: 59% [?]